NA POGREŠNOM MJESTU U POGREŠNO VRIJEME

 

Često mi zapažamo neke stvari. To je jednostavno u prirodi čovjeka, da ulazi u tuđe živote, da se zanima za intimu drugih. Ponekad čak volimo i sami izmišljati stvari o pojedinim ljudima. Zamišljamo kako izgledaju njihovi životi, stvaramo si slike u glavama... Da li to činimo zato što su naši životi dosadni, isprazni ili je to baš u prirodi čovjeka kao što sam naveo na početku. Ja bih rekao da je ipak ovo drugo. Čak i oni bogati ljudi čiji su životi zanimljivi koji stalno izlaze, putuju svugdje i svaki trenutak dana im je ispunjen, vole „zabosti nos“ u tuđi život i zamišljati u svojoj glavi kako živote te osobe izgleda. Ponekad si stvorimo potpuno iskrivljenu sliku o životu te osobe, jer sigurno ste se mnogo puta u životu uvjerili da stvari nisu uvijek onakve kakve izgledaju. Nekad se desi da vidimo nešto što zapravo nismo htjeli vidjeti. Upravo se meni to desilo dok sam sjedio u separeu hotela „Ritz“ u Parizu i čekao svoju ljubljenu. Dobro,podijelit ću s vama sve što sam vidio, jer primijetio sam neke stvari koje sam i htio primijetiti. Dok sam čekao Marie koja je obično uvijek kasnila, jer se uvijek dugo uređivala... Ah, žene! Ne shvataju da nas uopće ne zanima niti njih Manhattan karmin, niti Chanelova torbica, a bogami ni Diorova haljina. Nas zanimaju samo guzice, sise i ribica. Jednom sam joj prilikom to i rekao, a ona je meni na to odgovorila da se žene ne uređuju samo za svoje muškarce, da se prvenstveno uređuju da budu primijećene od strane žena, da izazovu zavist kod njih. Čudne su te žene, mora se priznati. Dok sam čekao svoju dragu, u hotel je stigla jedna poslovna žena. To sam zaključio po načinu na koji je bila obučena. Bila je veoma zgodna i lijepa. Moram priznati da sam se malo i naložio. Kad bih ja imao poslovni sastanak s takvom ženom, potpisao bih bilo kakav ugovor, bez razmišljanja i bez pregledanja dokumenta. Iako je ona izgledala kao boginja u jednom trenutku sam ipak skrenuo pogled s nje. Dva muškarca u veoma skupim odijelima su sjedila preko puta nje. S obzirom da se ja jako dobro razumijem u odjela i u satove, jer uvijek sam isključivo oblačio samo odiejla, a sat sam smatrao neophodnim modnim dodatkom svakog muškarca, pa i žene, prepoznao sam da je jedan na sebi imao Armanijevo odijelo, a drugi Dolce&Gabbana. Jedan je nosio Paganinijev sat, a drugi Paul Hewitt. Pričali su veoma tiho, mislim da ni ljepotica koja je sjedila na metar od njih nije mogla čuti o čemu su pričali. Možda su bili biznismeni, pričali su o veoma važnom poslu, pa nisu htjeli da drugi čuju njihove poslovne tajne. Mogli su biti i mafijaši. Tko će ga znati... pet minuta kasnije konačno stižu trojica muškaraca s kojima je ona moja ljepotica imala ugovoren sastanak. Nisu puno kasnili, ali po njenoj nestrpljivosti sam mogao zaključiti da se njoj činila kao vječnost. Bez obzira na to, ipak ih je dočekala sa smješkom, svakome od njih je pružiala ruku, ponudila ih da sjednu i odmah su započeli neki psolovni razgovor. Sva trojica su bili veoma lijepi i zgodni (ne brinite se, ne privlače me muškarci) i relativno mladi. Mislim da su svi bili u ranim tridesetim. Uvijek sam volio vidjeti tako mlade ljude, a veoma uspješne. I mene je počela hvatati nervoza, jer se moja dragana još uvijek nije pojavljivala. Mrzio sam čekati bilo koga, a posebno žene. No, dok sam je čekao, dosadu sam liječio i dalje zvjerlajući po hotelu. Sljedeći koji su ušli u hotel bio je jedan par. Djevojka je bila veoma mlada i zgodna. Svaki bi je muškarac poželio u krevetu, ali doslovno samo u krevetu. Takve žene nisu za brak. Ona je bila primjer one klasične sponzoruše koja je stupala u vezu samo zbog novca. Muškarac s kojim je bila bio je mnogo stariji od nje, ali moram priznati da je bio naočit muškarac. Bio je u top formi, znači da je držao do sebe. Ali on je sigurno imao nekih četrdeset pet godina, kao ja, a ona nije imala više od dvadeset pet, potpuno sam siguran u to. Sjeli su, a u sekundi se konobar stvorio ispred njih. On si je odlučio dati oduška pa je naručio bečku šniclu. Ona je očito držala dijetu pa je naručila samo provansalsku salatu. Nikad nisam mogao razumjeti te ribe koje su bile iskompleksirane svojim izgledom, pa su jele samo juhice i salatice. Kako se mogu najesti od toga? No, dobro nije to bio moj problem. Inače nikad nisam volio „zabadati nos“ u tuđe živote, ali sada sam jendostavno imao previše vremena i nisam imao drugog izbora nego posmatrati ljude oko sebe. Posmatrajući sam zaključio da je naočiti 45-godišnjak zapravo biseksualac. To sam zaključio po tome kako je pohotno gledao one mlade biznismene. Čak je više naginjao na homoseksualnu stranu. Mnogo je više pozornosti posvećivao tim zgodnim mladim pastusima, nego krasotici kraj sebe. Doduše, ni ona nije njemu posvećivala mnogo pažnje. Važnija joj je bila njena Chanela torbica sa Swarowsky kristalima i nova bunda od činčile nego on. Dok sam pomsatrao tu ocvalu sponzorušu, vojica muškaraca koja su sjedila preko puta businesswoman, krenula su prema toaletu. Baš me je zanimalo zašto su otišli zajedno u toalet. Da li su bili pederi ili su otišli da razriješe neke razmirice. Bio sam veoma znatiželjan, morao sam otići za njima da vidim šta se dešava. Mislim da ne bih mogao mirno spavati da nisam otišao za njima. A znate kako kažu da je znatiželja ubila mačku... U mom je slučaju ta izreka bila potpuno tačna. I tako sam se ja digao iza stola i nonšalantno krenuo prema toaletu. Kad sam ušao tolaet vidio sam da se žučno raspravlaju. Visočiji, mršaviji muškarac je prijetio onom nižem nabildanom da će ga ubiti zato što mu je spavao sa ženom. Znao sam da nema tu što raditi pa sam krenuo da izađem. Međutim, rogonja me je primijetio i zaustavio me je kad sam krenuo izaći. „Koji kurac ti radiš ovdje. Mnogo si ti znatiželjan, čovječe. Vidio sam kako zvjerlaš po restoranu. Ako ti je dosadno, pročitaj neku knjigu ili novine a nemoj „zabadati nosinu“ u tuđe živote. Zar ne znaš za onu izreku da je znatiželja ubila mačku. „Da, znam“, promrljao sam tiho. Iako sam obično bio hrabar ili sam bar nastojao da glumim hrabrost, moram priznati da sam se ovaj put ustrtario i da sam se skoro usrao u gaće. „Očito da ne znaš. Da bi dobro zapamtio tu izreku i naučio lekciju, ubit ću ga pred tobom“. Izvadio je pištolj s prigušivačem i upucao ga preda mnom. „Ako ne želiš da i ti završiš mrtav ili iza rešetaka, obavljat ćeš za mene prljave poslove“, zaprijetio mi je.

I evo me, tri godine aksnije još uvijek za njega obavljam prljave i opasne poslove. Pduvijek sam mislio da sam krupna riba, ali on me je razuvjerio i naučio me je da uvijek netko ima nad nekim, a nad svima naam je Bog. Naučio me je i da ne trebam gledati što drugi rade, niti se miješati u njihove živote. Od toga dana nikad nisam obraćao pažnju na druge ljude oko sebe.