ČEMU GLAMUR, SJAJ I SAVRŠENSTVO?

Činjenica je da smo se dolaskom modernog doba, a posebno pojavom društvenih mreža svi promijenili. Čini se kao da su mnogi izgubili identitete. Najveće prokletstvo dvadeset prvog vijeka je što većina nas želimo da budemo nešto što nismo. Na društvenim mrežama, posebno na Instagramu, naši život izgledaju savršeno, kao iz bajke ili filma. Svi putuju u Pariz, Milano, New York, London, Timbuktu, Mbabane... Ljudi piju Sauvignon, Chardonnay, Chateaubriand... Većina to ne zna ni izgovoriti, a kamoli napisati ispravno. ...(Moram priznati da sam i ja tražio na Googleu kako se tačno piše Šatobrijan, jer francuski je ipak veoma komplikovan jezik što se tiče pisanja. Daleko sam i ja od savršenstva, jebiga). 

Zalazi se samo po otmjenim hotelima i restoranima. Naručuju se provansalske juhe (a ne zna se gdje se nalazi Provansa), Waldorf salata kao predjelo (a ne zna se ko ju je izmislio), za glavno jelo naručuje se Cordon blue, a za desert Mille-feuille. Mnogi ne znaju ni što će im konobar donijeti. Tu nedjelju jedu kao gospoda, a ostalih dvadeset devet dana poste. Nosi se samo markirana odjeća. Odjelo obavezno mora biti Armanijevo, košulja Dolce&Gabbana, Gucci kravata, Versaceov šal, Diorov kaiš, Pradine hlače, Gaultierove cipele i Hugo Boss parfem. Mnogi su zaboravili da su se prije par godina šetali u kopijama majica Yves Saint Laurent. A djevojke i žene koje se sada šepure u Cavallijevim štiklama (mnoge ne znaju ni hodati u štiklama, nabadaju i tresu glavama kao da su na techno partyju, a prije nego dođu do diskoteke minimalno dvaput moraju izuti štikle), okače na rame Chanelove i Louis Vuitton torbice i na sebe navuku haljine iz kolekcije Victoria's Secret, te se pošpricaju s Naomi Campbell cat deluxe at night i na ruku natakare Paul Hewitt sat, zaboravile su da su doskora hodale u majicama Celine Dion i točile parfeme u Bingu za 3 konvertibilne marke. Naravno da su i ovo sve kopije kupljene na pijaci, second hand shopovima ili na rasprodaji u nekom trećerazrednom butiku, jer ko od nas može priuštiti samo originalnu robu? Nismo mi celebrityji. Međutim, ljudi se mnogo umisle u toj falsificiranoj odjeći, pa nosom paraju nebo. Subotom se obavezno izlazi u kafane koje imaju status diskoteka i loče se do zore. Potroši se obavezno pola plate na provod, jer ipak je jedan život i treba ga proživjeti maksimalno, što se kaže „punim plućima“.  Obavezno se ponese kutija Marlbora koja je kupljena još davne 2009. kad je Marbloro bio 3KM, a unutra su motane cigare, napravljene od najjeftinijeg duhana kupljenog s pijace, naravno.

Na osnovu svega navedenog, može se zaključiti da su životi sviju nas daleko od savršenstva, pa moram postaviti pitanje čemu taj lažni glamur, blijedi sjaj i nesavršeno savršenstvo? Prisjetimo se ko smo i šta smo bili prije pojave društvenih mreža i slikajmo se kada jedemo grah bez mesa i kolač od pekmeza i marmelade od kajsije, pijemo Super Colu i šljivovicu, idemo na njivu u čizmama i starom džemperu koji je toliko iznošen da su se počele pojavljivati rupe na njemu, jer i to je dio naših života i svakodnevice, zar ne? I to smo mi, i to je dio naših identiteta. Ničiji se život ne sastoji samo od putovanja, izlazaka u luksuzne restorane i konzumacije skupih jela i pića.