DJEDICA IZ LAPONIJE, ZUBIĆ VILA, RODE I BABAROGE

Sjedim ja jučer na terasi, pijem Nescafe i razmišljam kako nas naši roditelji zapravo od malih nogu prave debilima i uče nas da vjerujemo u bajke, neka izmišljena bića i slične nebuloze. Stvarno ne shvatam svrhu tih glupih priča. Niti nas čemu nauče, niti nam pomognu kroz život. Zapravo nam odmognu. Dok odrastamo otkrivamo istinu, te se ponekad mnogo razočaramo kad otkrijemo pravu istinu. Za svako dijete je bolno iskustvo kad sazna da Djed Mraz ili Zubić vila zapravo ne postoje.

Do svoje pete godine sam vjerovao da se u bunaru nalazi aždaja koja proždire djecu. Možda bih vjerovao i duže da nisam htio skočiti u bunar da provjerim da li zaista postoji ta aždaja. Tada je moja mama bila primorana da mi kaže istinu, da aždaja zapravo ne postoji.

U zubić vilu sam vjerovao do svoje šeste godine. Tu noć kad sam otkrio da zapravo ne postoji nikakva dobroćudna vila koja uzima dječije zube, te im ostavlja novac, sanjao sam babarogu koja me je proganjala s namjerom da me ubije. Još jedna glupost naših roditelja koja samo služi tome da djeca žive u strahu i da se useru u gaće kad sanjaju ta izmišljena bića. Mada, ja sam ipak imao neku korist od babaroge. Zahvaljujući babarogi tu noć sam bio budan kad mi je otac ušao u sobu s namjerom da mi stavi pet papirnih konvertibilnih maraka ispod jastuka i uzme zub naravno. 

Sa sedam godina sam prestao vjerovati i u finog Djedicu koji dolazi iz Laponije  s irvasima, spušta se kroz dimnjak kuća i dobroj djeci ostavlja poklone. Tada sam bio malo dijete pa nisam se zapitao koji bi to idiot ulazio kroz nečiji dimnjak kad lijepo može ući na vrata. Jednog hladnog četvtka u decembru sad već davne 2001. godine, šetao sam gradom s mamom i bratom. Djedica je pozvao moga brata koji je tada imao samo pet godina i pitao ga je da li želi paketić. Moj brat se obradovao Djedicinoj „nemoralnoj“ ponudi, kao i svako malo dijete, te je „ko iz topa“ potvrdno odgovorio. Nakon njegovog odgovora, Djedica mu je rekao da paketić košta 15 KM. Taj dan je mama kupila usisivač i mikser tako da joj nije ostalo dovoljno novca da kupi mom malom bratu paketić. Snovi mog malog brata su se u tom trenutku srušili, a ja sam shvatio da je i Djed mraz još jedna izmišljotina naših dragih roditelja.

Da djecu donose rode sam čak vjerovao do svoje osme godine. Nažalost, nije mi bio dostupan nikakav edukativni materijal o seksu, pa sam činjenicu da djeca zapravo nastaju spajanjem muških i ženskih polnih ćelija, odnosno oplodnjom, otkrio prilično kasno. Jedna subote u septembru naletio sam na film „Nevjerna“ na HRT1. Nakon što sam vidio kako Olivier Martinez trpa Diane Lane u restoranu punom gostiju, nije mi dugo trebalo da zaključim da jedan i jedan daje dva. Ipak sam bio prilično inteligetno dijete, čak i u toj dobi. Uh, kako mi je samo bilo drago kad je Richard Gere opizdio Martineza snježnom kuglom i usmrtio ga. Gad je htio da ševi tuđu ženu. To je btw. bio prvi film koji sam pogledao. Sljedeći je bio Chicago. Zanimljiva je činjenica da u oba filma glumi Richard Gere i da su oba filma snimljena 2002.

Posljednja zavjera koju sam razotkrio desila se 2003., u mojoj devetoj godini života. Mama i ja smo gledali našu omiljenu serija „Mješoviti brak“ na Pinku. Nakon dugog nagovaranja, uspio sam nagovoriti mamu da i meni skuha kafu, te sam nakon popijene jedne šoljice zaključio da djeci zapravo ne raste rep ako piju kafu. Mada, moram priznati da sam par dana bio u strahu da mi neće izrasti repina kao Gokuu i Vegeti kad gledaju u pun mjesec. Kad se to nije desilo nakon čitave hefte dana, konačno sam bio rahat, više nisam živio u strahu i nisam vjerovao više ni u jednu nebulozu koju su mi pričali roditelji.

Moja poruka roditeljima je da djeci ne pričaju ovakve gluposti i da im ne truju njihove male, mlade mozgove. Tim pričama od djece samo pravite debile. Moja namjera nije da uništim prazničnu čaroliju, jer praznici nas ipak sve drže na okupu i tad smo svi veseli i pokazujemo jedni drugima koliko nam zapravo znače. Ali, umjesto toga što djeci govorite da im poklone donosi Djed Mraz i ostavlja ih ispod bora, recite da im zapravo vi kupujete poklone. Recite im da zapravo postoje na hiljade Djeda Mrazova kojima je to sezonski posao. Recite im da se oni s djecom zapravo druže i pričaju samo zbog novca, te da roditelji moraju iskeširati novac za paketić, a da ga dobri Djedica ne daje gratis, jer nema džabe ni kod stare babe. Nemaju svi ljudi novac da kupe svom djetetu paketić za Božić i Novu godinu, te da im kupe jelku i okite je kuglama, zvijezdama i ostalim ukrasima. Koje objašnjenje dati djetetu zašto ga Djed Mraz nije posjetio i ostavio mu poklon? Reći mu da je bio zločest? Mislim da to nije najbolja ideja. Djeca su neiskvareni anđeli koji ne poznaju zlo. Kako onda njemu reći da je bio zločest? Mislim da je puno bolje rješenje reći istinu djetetu. Tako će dijete biti svjesno da njegovi roditelji nemaju novca, te mu nisu mogli priuštiti jelku ni poklon. Tako će dijete postati svjesno u kakvom okruženju i u kakvom svijetu zapravo živi, te će prije sazriti. Što se tiče roda koje donose djecu i ostavljaju ih kroz dimnjak... Ne znam samo šta roda i Djed Mraz vide u tom dimnjaku. Zar budale ne znaju da se mogu zaglaviti i ugušiti? Mnogo je pametnije reći djetetu kako zapravo nastaju, jer je to za njih edukativno, a i uostalom to će otkriti kad-tad. Ne shvatam koja je svrha skrivanja istine o razmožavanju ljudskih bića. A o babarogama, aždajama i drugim prikazama je suvišna svaka riječ. Time ćete dragi roditelji postići samo da vaša djeca imaju traume u djetinjstvu. Zar vam nije jednostavnije reći djeci da nešto ne čine, jer je to opasno za njih a ne ih plašiti nekakvim nebuloznim pričama o vješticama, valkirama, harpijama i kerberima.

Znam da je možda za djecu teška i tužna činjenica da žive u usranom, kapitalističkom svijetu, ali bolje im je da to nauče što prije. I mislim da prava istina neće uništiti „čaroliju“ praznika, jer možemo slaviti praznike, biti na okupu i veseliti se bez Djedice iz Laponije i njegovih letećih irvasa.

I ja sam nekada vjerovao u Zubić vilu, Djeda Mraza i babarogu, ali sada vjerujem da se svijet okreće oko novaca, da seks prodaje sve, da te većina ljudi „voli“ samo zbog interesa, da su mnogi ljudi veoma zli, te da živimo u okrutnom svijetu u kojem se ne završava svačija životna priča s happy endom kako to biva u Grimmovim bajkama i Televisinim sapunjarama.