GUILTY PLEASURE

Treća subota u studenom. Već je bila pozna jesen. Lišće sa drveća je sve opalo. Počele su se spuštati jutarnje magle i mrazovi... Tu subotu je otišao u Beograd. Imao je meč protiv nekog Slovenca. Nisam pošla s njim, jer nisam voljela boks. Nisam voljela nasilje uopće i sam zna da sam uvijek okretala glavu kad ji  gledao akcijske filmove sa Stathamom, Van Dammeom i Seagalom. Dok je on gledao akcijske filmove, ja sam gledala svoje romantične komedije s Cameron Diaz, Katherine Hiegel i Jennifer Aniston. Dan sam  provela ležeći u krevetu i prenemažući se. Monotoniju subotnje večeri prekinula je moja najbolja drugarica, Ana. Pozvala me je da  izađemo u Club San Antonio. Bio je kriza party. Sva pića su bila u pola cijene, pa sam pomislila da bi bila šteta propustiti priliku da se  napijem za male pare i prihvatila samAnin poziv. Vrlo brzo sam se spremila. Nabacila sam na sebe prvu majicu i prve farmerice na koje sam naletjela, stavila malo karmina, pudera i maskare reda radi. Namirisala sam se svojim Shakira parfemom.... I Voila! Bila sam spremna za ludu subotnju večer u našem omiljenom noćnom klubu. Ana je došla po mene u svom crvenom Fiat Puntu. Ušla sam u auto i ne pozdravivši je. Ana je primijetila da nešto nije u redu. „Što si sjebana, koka?“, upitala me je. „Ivan... Opet je otišao da boksa. Koliko sam mu puta već rekla da želim da se prestane baviti boksom. Zaručio me je. Uskoro ćemo se vjenčati... Osnovati obitelj... Ne želim da ga naša djeca gledaju isprebijanog“, požalila sam joj se. „Znaš koji je tvoj najveći problem mala?“ „Koji?“, upitala sam je. „Tvoj najveći problem je što previše razmišljaš o budućnosti. Trebaš živjeti za trenutak. Prepusti se i uživaj. Pogledaj mene. Živim svaki dan kao da mi je posljednji, uzimam sve od života i lijepo mi je“. „Imaš pravo, koka. Idemo se napiti. Večeras ne želim ni o čemu razmišljati“, odgovorila sam joj.  Za desetak minuta, stigle smo u San Antonio. Čim sam ušla unutra pokajala sam se što se nisam dotjerala, jer su sve cure bile napucane , a ja sam izgledala kao neka sirotica. Većina tih cura su bila naše poznanice. Znala sam da će već sljedeći dan uslijediti komentari o tome kako sam se obukla. Tako ti je to kad živiš na jebenom Balkanu. Svi zabadaju nos u tuđe živote, a niko ne vodi brigu o svom životu. Ali boli me kurac. Večeras sam došla da se zabavim i ignorirat ću sve ove napirlitane flundre koje su došle izašle samo da budu viđene i da se pojebu s prvim zgodnim dečkom koji naiđe. Nastupala je neka Katarina Majstorović, pjevačica s beogradskih splavova. Meni je bila totalno nepoznata, ali je dobro pjevala pa me nije ni bilo briga. Ana i ja smo odlučile da započnemo večer s tequilom. Ana je nakon dvije tequile prešla na vodu, jer nije htjela da se napije. Međutim, ja nisam imala kontrolu nad sobom tu večer. Nakon popijenih pet čašice tequile, nastavila sam i dalje piti. Dok smo svi plesali nošeni ritmom poznatih hitova, pogledala sam nalijevo i ugledala sam prezgodnog mladića. Bio je crnokos, imao je uređenu, trodnevnu bradu. Bio je nabildan. Mišići su mu se ocrtavali kroz bijelu Armani košulju koju je nosio na sebi. Nije privukao samo moju pozornost. I druge djevojke su ga pogledavale. Ali on je prišao meni. Mnogo sam se iznenadila. „Želiš li da plešemo?“, upitao me je. „Da, odgovorila sam i prije nego je izgovorio pitanje, jer sam znala što želi od mene. Dok smo plesali, uhvatio me je za guzu. „Zaručena sam“, rekla sam mu, nadajući se da ću ga se otarasiti. To nije ono što sam željela, ali nisam htjela biti nevjerna, jer sam voljela Ivana. Stvarno sam ga voljela svim srcem. „Pa što?! I ja sam u ozbiljnoj vezi, ali kad vidim tako lijepu i zgodnu djevojku poput tebe, ne mogu joj odoljeti. Šta mogu. To je jače od mene“, rekao je zavodnički se smijući. Nisam znala što da učinim u tom trenutku. Razum mi je govorio da se trebam maknuti od njega, ali tijelo mi je govorilo da mu se predam večeras. Pobijedilo je tijelo. Zbog alkohola, naravno. Nikada ne bih počinila preljub da sam bila trijezna. Otišli smo u toalet. Ana nas je vidjela kako odlazimo skupa. Zatvorili smo se u ženski toalet. Prislonio me je uza zid, svukao se i ušao u mene. Oboje smo uzdisali vođeni strašću i požudom. Ulazio je u mene žestoko. Očito je bio veoma napaljen kao i ja. Oboje smo svršili skoro istovremeno. Kad smo obavili posao, obrisali smo se i obukli. On je izašao prvi. Ja sam ostala da popravim raščupanu frizuru i šminku koja mi se malo razmrljala, jer sam se oznojila. Dok sam se šminkala, zastala sam i dobro se pogledala u ogledalo. Ono što sam vidjela nije mi se svidjelo. Vidjela sam napaljenu alkoholičarku, prljavu kučku koja je prevarila svog zaručnika na njegov rođendan. Sve što sam htjela učiniti u tom trenutku je izaći iz kluba, otići i istuširati se, saprati svu prljavštinu sa sebe. Tako je i bilo. Čim sam se vratila iz toaleta, rekla sam Ani da želim ići kući. Iako je ona još htjela ostati, nakon kratkog nagovaranja pristala je da odemo. Kad smo izašle pogodio nas je hladan zrak. Temperatura se spustila ispod nule što nije i bilo čudno, jer ipak je bila posljednja trećina studenoga. „Baš je hladna ova jesen“, rekla je Ana preturajući po torbi. Tražila je ključeve od auta. „Da“, promrmljala sam skoro i nesvjesna onoga što je rekla. Meni je samo biloa napameti činjenica da sam prevarila zaručnika. Znala sam da Ana zna da sam prevarila Ivana s tim dečkom i bojala sam se da će mu reći, jer mi je Ana otvoreno priznala da joj se Ivan sviđa nakon popijenih nekoliko bambusa kad smo slavile Prvi maj. Nisam bila ni svjesna da imam pravu prijateljicu koja zlata vrijedi. Nikada me nije odala. Pet mjeseci kasnije, udala sam se za Ivana. Ubrzali smo vjenačanje, jer sam zatrudnila. Opet sam bila gadura i slagala sam Ivana da je njegovo dijete, ali dijete nije bilo njegovo. S Ivanom sam prvi put spavala polovinom prosinca, a kad sam bila kod ginekologa 12. siječnja, rekao mi je da sam 8 tjedana trudna. Računica je bila jasna. Nakon te kobne dvadeset prve noći studenoga, srela sam još par puta dečka s kojim sam prevarila Ivana. Jednom sam popričala s njim. Rekao mi je da je ostavio curu s kojom je navodno bio u ozbiljnoj vezi. Rekao mi je da za njega nisu ozbiljne veze, niti brak, da ne vjeruje u monogamiju. Tog trenutka sam shvatila da nisam pogriješila što sam slagala Ivana. Kako bih zaboravila na sve ovo, nagovorila sam Ivana da se preselimo u Rijeku gdje smo započeli novi život. Ali, od prošlosti i istine se nažalost ne može pobjeći. Neki dan mi je Ivan rekao da naš sin nema ništa njegovo. Bojala sam se da sumnja da dijete nije njegovo. „Budi zadovoljan što je mali pokupio sve moje gene“, odgovorila sam mu se i slatko se nasmijala. Opet sam bila gadura. Opet sam slagala muškarca kojeg volim...