NA KRAJU LJETA

Prolazi još jedno ljeto. Prolazi još jedna godina. Dok ljubim te po vratu, osjetim gorak okus iako mirišeš na Christina Aguilera by night, parfem koji sam ti kupio prošli utorak u tvojoj omiljenoj parfimeriji. Nije problem u tebi. Problem je u meni. Znam da je ovo naš posljednji susret za ovu godinu. Zbog toga osjećam neopisivu bol u srcu. S dolaskom jeseni umire priroda, a umirem i ja. Znam da te neću vidjeti sljedećih jedanaest mjeseci i to me ubija. Bojim se da će neki bezosjećajni muškarac plijeviti tvoj rajski vrt dok mene ne bude. Znam da si mi obećala da ćeš biti samo moja, ali ti si  mlada. Ne možeš vječno čekati. Ne možeš čekati sebičnog gada koji bi da sjedi na dvije stolice. Ne možeš čekati bijednog kukavicu koji se ne sudi napustiti svoju prodicu, jer se boji osude komšija.  Dok ulazim u tebe to činim s mnogo više emocija nego dosad, jer znam da sljedećih tristo trideset dana ću voditi ljubav samo sa mojom frigidnom, jalovom suprugom dok zamišljam tebe. Tvoj orgazam je elegija za  moju dušu večeras. Dok svršavam u tebe, ispuštam bolan jauk, jer znam da se nećemo vidjeti do sljedećeg, vrelog, suhog, suncem okupanog avgusta. Gledaš me tužno. I ti već osjećaš nostalgiju iako se još nismo ni  rastali. Mislim da sam ja na tebe prenio melanholiju. Bez riječi se oblačiš, a zatim mi prilaziš i čvrsto me zagrliš. Pokušam ti reći koliko te volim i koliko mi teško pada naš rastanak, ali ti me zaustavljaš stavljajući mi prst na usne. Oboje znamo da su riječi suvišne. Radije se prepuštamo trenutku i  sočnom, strastvenom poljupcu. I dok buka jenjava, svjetla grada se gase i grad polako tone u san, mi se još jednom prepuštamo strasti i vodimo ljubav. Stižu mračnija i hladnija vremena, nekad prepun grad sada postaje "grad duhova"... A meni samo ostaju sjećanja na ljeto koje je prošlo i nada da će sljedeće ljeto što prije doći.