LJUBAV NA PERONU BROJ 25

Stojao sam na peronu broj 23. Čekao sam autobus za Frankfurt. Jedna plavuša je sjedila preko puta mene, na peronu broj 25. Čekala je autobus za Munchen. Bila je ležerno obučena. Nosila je sportsku majicu, farmerice i tenisice. Takve su bile europske djevojke. Njima je bilo bitno da se osjećaju udobno u odjeći koju nose. One nisu poput naših djevojaka. Njima je najbitnije da im je  odjeća markirana, a to što im je neudobno u toj odjeći i obući im uopšte nije bitno. Ali nisu one krive za to, već način života i kultura življenja na Balkanu. Naš narod samo gleda i komentariše tuđi stil odijevanja, dok ovdje ti niko ništa ne bi rekao i da gol hodaš po putu. Imala je slušalice u ušima. Pjevušila je.  Čitajući joj s usana zaključio sam da je  slušala duet Mariah Carey i Whitney Houston „When you believe“. Bila je tako neobično lijepa. Nije bila jedna od onih filmskih ljepotica. Bila je potpuno prirodna, djevojka iz susjedstva. Nije imala ni trunke šminke na sebi. Ako je  možda i imala neki nedostatak na sebi, ja ga nisam primijetio. Nije primjećivala nikoga oko sebe. Bila je u svom svijetu, svijetu muzike i zabave. Ignorisala je sve. Bože, u ovom trenutku počinjem vjerovati u ljubav na prvi pogled. Želio sam  da pogleda u mene. Međutim, ona je i dalje samo slušala muziku. Odlučio sam da učinim nešto povodom toga. Krenuo sam da sjednem pored nje. Međutim, prišla joj je drugarica. Povukao sam se. Vratio sam se na svoj peron. Kad je vidjela da joj je prišla drugarica, izvukla je slušalice iz ušiju i započela je  razgovor s njom. Pretpostavio sam da joj je drugarica rekla da je  gledam sve vrijeme, jer je pogledala u mene i osmjehnula mi se. Imala je blistav osmijeh. zubi su joj bili sjajniji i od bisera. Skupio sam hrabrost i prišao sam joj da se upoznamo. Prvih par sekundi nismo ni riječ progovorili, jer samostao očaran njenim nebesko plavim očima.

Zvala se Emily. Išla je u posjet rodbini u Munchen.

. Bio je kraj septembra pa sam je pitao mogu li i ja s njom u posjetu njenoj rodbini, jer bih volio otići na Oktoberfest. Ona se nasmijala i rekla da će pitati ujaka može li dovesti prijatelja. Razgovor smo nastavili u ležernom, neobaveznom tonu.

I tako tri godine kasnije, vjencali smo se i imamo dva prekrasna, snažna sinčića. Od dana kada sam je upoznao na peronu broj 25 vjerujem u ljubav na prvi pogled i u sudbinu.