OKREĆE SE KOLO SREĆE

 

Iza mene je još jedna sedmica koja je počela relativno loše, ali je završila relativno dobro.

U životu svakog čovjeka dođu trenuci kada izgubi snagu da se bori, volju za životom, kada bi da odustane od svega, je rono što je očekivao od života, nije se desilo.
Desilo se nešto sasvim drugo ili se ništa nije desilo.
Mrtvo slovo na papiru...
Kao što Ceca pjeva: "Moj je život mrtvo more bez ijednog talasa..."
Tako sam se i ja osjećao u prvom dijelu sedmice.
Totalno sjebano!

Srećom imam prave ljude oko sebe.
Ljude koji su uvijek tu za mene...
Koji čine sve da me oraspolože...
Jako sam zahvalan Bogu što mi je dao tako dobre ljude.

U četvrtak je kulminiralo moje loše raspoloženje.
Nakupilo mi se svega.
Okupirale su me neke crne misli.
Jebiga ne mogu ni ja biti sretan dvadeset četiri sata dnevno i kleberiti se kao "lud na brašno".
I baš u tome trenutku stigla mi je poruka na Viber od urednika portala "Dnevni avaz".
Napisao mi je da dođem u Sarajevo na razgovor i da dogovorimo saradnju.
Moje raspoloženje se popravilo za sto osamdeset stepeni.
Ne mogu vam opisati koliku sam radost osjećao.
Biti pozvan na razgovor od strane najveće medijske korporacije u Bosni i Hercegovini je stvarno velika privilegija.

I tako sam u petak rano ujutro krenuo za Sarajevo.
Padala je kišica i bilo je prohladno pa sam ponio kišobran i kaput.
Na kraju se to pokazalo kao velika greška, jer je za sat vremena kiša prestala.
Izašlo je sunce i ugrijalo je.
Takvi su bili i petak i subota.
Kišobran i kaput su mi bili samo smetnja.

U bosansko-hercegovačku prijestolnicu sam stigao oko podne.
Naravno, prvo sam pojeo ćevape, jer sam bio pregladan.
Nisam slikao za Instagram story, jer smatram da ipak ne mora svaki zalogaj završiti na Instagramu.
Pomislit će svijet da sam svega željan i da mi je sve čudno.
E stvarno ne mogu vjerovati da ovo pišem, jer mene inače boli kurac za mišljenjem drugih ljudi.
Ali, eto to je glavni razlog zašto nisam slikao ćevape i pizzu koju sam predveče pojeo u BBI centru.
To sam nadoknadio slikanjem novog Macho sladoleda s okusom bijele čokolade.
Nisam ostao oduševljen.
Da li je stvar u tome što sam previše očekivao, jer su mi se prethodni okusi mnogo dopali ili je stvar u tome što sam tamnu čokoladu uvijek više preferirao.
Tamna čokolada je kao seks sa zrelom, iskusnom ženom koji obuhvata predigru, glavni čin, vrhunac (orgazam) i svršavanje.
Dok je bijela čokolada... Ono... Pfff... Ništa posebno...
Kao seks s djevicom...
Još ako si i ti djevac...

To je po meni glavna razlika između bijele i tamne čokolade.
Eh da, baš se potrefilo da sam u Sarajevu za njegov rođendan.
Potrefio sam se u centru grada za vrijeme nastupa djevojaka koje su svirale violinu.
Ni to nisam snimio za story, jer nisam bio baš oduševljen, iako su djevojek jako dobro svirale.
Mene ipak više oduševljavaju gitara i harmonika.
U duši sam napola rocker a napola turbo folker.
Znam da se mnogima to čine kao dvije nespojive stvari, što u suštini i jesu, ali u mom slučaju to su dvije spojive stvari.
Uvijek sam bio čudak, priznajem.
Znam tako nekad da slušam od Nirvane "Smelss like teen spirit", zatim od Shakire "Hips don't lie" pa od Saše Matića "Nađi novu ljubav"...
Baš tim redoslijedom.

Sa urednikom portala sam se sastao tek oko pet sati.
Vrlo fin, prijatan i kulturan čovjek.
Detaljno me je uputio u posao i dogovorili smo saradnju.
Nakon obavljenog razgovora odvezao me je u Radon Plaza hotel.
Kad sam saznao da ću tu prespavati, mom oduševljenju nije bilo kraja.
Za "seljačića" poput mene . velika je stvar spavati u hotelu s pet zvjezdica u kojem spavaju samo poslovni ljudi i celebrityji.
Hotel je jednom rječju, savršenstvo.
Ne znam da li sam više bio oduševljen spavaćom sobom ili kupatilom...
Samo znam da su na mene najveći dojam ostavile dvije flaše vina i jedna buteljica.
Ovisan sam o alkoholu, to priznajem.
Ali prvo što sam napravio nije bilo točenje alkohola već tuširanje.
Nakon čookolade i alkohola, to je treća stvar koja me najviše uveseljava.
Sve u svemu, boravak u radon Plazi mogu ocijeniti s veoma dobrom ocjenom.
Jedino mi se nije svidjelo što nisam imao s kim voditi ljubav na masivnom "Francuzu" i što nisam imao vremena da koristim spa i wellness centar.
Ali to je nadomjestio lajk Hane Hadžiavdagić na Instagramu.
Površan sam.
Lajkovi me čine sretnim iako ih imam malo i na Instagramu i na Facebooku.
Ali, jedan lajk od prave osobe vrijedi više nego stotina lajkova od nebitnih osoba.

I tako sam jučer u pola dva stigao na stanicu, jer sam očekivao da saobraća autobus za Brčko u dva.
Međutim, radnica u biletarnici m je rekla da da subotom taj autobus ne saobraća, da bus polazi s perona tek u četiri sata.
Fuckin' perfect!
Srećom, upoznao sam se sa jednom mlađom ženom s kojom sam skratio vrijeme.
Razgovarali smo puna dva sata kao da smo stari poznanici, a nismo jedno drugom rekli imena.
Saznao sam da je iz Livna, da ima trideset jednu godinu, da je udata i da ima sina od jedanaest godina.
Šteta!
Rekla je da joj se javim ako nekad budem dolazio u Sarajevo ili Livno.
Hoću sigurno!
Ne znam joj ni ime a nemam ni njen broj telefona.
I time je završila moja dvodnevna sarajevska avantura.

Svim vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti želim sretan Vaskrs!
Provedite ga s najmilijima u zdravlju i veselju i uživajte u ovom prelijepom, sunčanom, produženom vikendu!
Moja poruka vam je d anikad ne odustajete i da se nikad ne predajete.
Život je pun dobrih i loših trenutaka.
Kada padnete, podignite se.
Pad nije razlog da odustanete od svojih ciljeva.
Nikad se ne zna iza kojeg ugla vam se smiješi sreća.


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga