ANĐEO OSVETE

Samo ti si mogao u meni probuditi sva osjećanja: i ljubav, i mržnju, i spokoj, i bijes...
Istovremeno sam te mrizla iz dna duše i voljela cijelim bićem.
Mrzila sam te jer si mi oduzeo ono najvažnije i najmilije što mi je bilo u životu.
Ubio si muškarca koji je uvijek zauzimao prvo mjesto u mome životu.
Ubio si muškarca koji se borio kao lav da njegovoj porodici ništa ne fali.
Naravno, nije uvijek dolazio na ilegalan način do novca. Ali nisam ga krivila zbog toga.
Mnogi ljudi su se obogatili na ilegalan način, a to vrijeme je bilo podložno za kriminal.
Prije si mnogo lakše mogao prenijeti koku preko granice nego sada.
On je dobro iskoristio priliku koju mu je pružio život. Ko da ga krivi zbog toga?
Svi mi sanjamo o bogatstvu i luksuzu... Ali, rijetki se usude i rijetki imaju dovoljno volje i snage da se izbore za to bogatstvo.
Kao što su oduvijek svi sumnjali, nije tu bilo samo poslova s krijumčarenjem droge...
Bilo je tu i pranja novca, svodništva... Ali nikada nikog nije ubio.
Znam da je moj otac bio loš čovjek, to mi niko ne mora govoriti.
Ali za mene je bio najbolji. Ne zato što je kćerki njen otac uvijek najbolji, već zato što je to zaista bio.
Pružio mi je svoju bezuslovnu ljubav i brinuo je da ništa ne fali ni meni, ni mojim sestrama, ni našoj miloj majci. A ti si mi ga oduzeo.
 Znam da nije bilo ništa lično. Znam da je on za tebe bio samo dio posla.
Još jedan zadatak.
Još jedan mrtvac na tvojoj beskrupuluznoj duši.
Znam da si ga ubio po naređenju Salvatorea Boticcelija.
Takođe znam da si dobio sto hiljada eura za glavu moga oca.
Mala cijena, moram prizanti. Jeftin si ubica.
Moj otac je vrijedio mnogo više...
Tada sam imala samo dvanaest godina. Ti si imao dvadeset pet.
Kao i svaki mlaid muškarac, bio si željan moći, novca i slave. Zbog toga si i postao to što si danas.
Obični prokleti plaćeni ubica. Bez osjećanja i milosti.
Kad mi je mama javila da je tata ubijen i ja sam se htjela ubiti, ali nisam ni suzu pustila.
Sam Bog mi je poslao snagu da ne zaplačem i da ti se zakunem na osvetu.

Od toga dana samo sam se za to spremala.
Vježbala sam strijeljanje iz pištolja, mačevanje, borilačke vještine.
Ali što je najvažnije... Vježbala sam metode zavođenja.

Devet godina kasnije prišla sam ti na jednom domjenku i zavela te.
Dobro sam poznavala tvoj ukus. Detaljno sam te proučila.
znala sam da padaš na plavuše, plavih očiju.
Te noći kad si me odveo u hotel "Bruneleschi" ni slutio nisi da je dobrojavanje tvojih posljednjih dana započelo.
Zaljubio si se u mene. Znala sam da hoćeš.
Jeo si mi iz ruke. Za tebe sam bila jedina. Čak si prestao da se vucaraš s drugim ženama.
Svoju ljubav prema meni si potvrdio kad si me zaprosio na ljetovannju na Bahamima.
Kupio si mi prsten od 24-karatnog zlata.
Nisi pogriješio. Bila sam princeza. To sam i zaslužila.
Ali... Koliko god čovjek planirao, nikad ne može promisliti o svakom detalju
Nikad se u potpunosit ne može ostvariti sve ono što smo planirali, jer se uvijek ispriječi sudbina, odnosno Božija volja.
U mom se slučaju to često dešavalo.
Zaljubila sam se u tebe. Bio si prvi muškarac kojeg sam iskreno voljela.
A kada si 21-godišnja "klinka", to postaje kobno. Pogotovu kad se zaljubiš u ubicu svoga oca.
Polako sam odustajala od svoga plana.
Tražila sam razloge da ti poštedim život.
Ali, koliko god moja ljubav prema tebi bila jaka, ljubav prema tati je bila jača.
Te vrele julske subote, odlučila sam ispuniti plan na kojem sam radila punih devet godina.
Skinula sam te do gola i zavezala za krevet.
Volio si te seksi igrice, prokleti vraže.
Voljela sam ih i ja. Zato sam se i zaljubila u tebe.
Bilo smo isti.
Prokleta perverzna đubrad s anđeoskim licima.
Kad sam izvadila Berettu 92 iz svoje Armani torbice, ostao si bez daha.
Tada sam ti ispričala cijelu priču.
Bio si zapanjen. A ond asi počeo moliti za milost...
Ne kao jebene kukavice koji se boje smrti, pa mole za milost svog krvnika.
Ne, ti si molio za milost, jer si htio provesti sa mnom još mnogo trenutaka.
Ta tri prelijepa, romantična, vatrena mjeseca koja smo proveli zajedno nisu ti bila dovoljna.
Tada sam shvatila da si pravi muškarac, ali ipak... Morala sam ispuniti svoj zadatak, obećanje koje sam dala svom ocu.
Ispalila sam šest hitaca u tebe bez milosti.
Ostao si mrtav na licu mjesta.
Kad sam shvatila da sam te ubila, počela sam ljubiti tvoje beživotno, krvavo tijelo.
Jecala sam kao malo dijete, a onda sam krvavim rukama izvadila mobitel iz ruke i pozvala policiju.
Priznala sam im svoj zločin.
Za par minuta su došli u hotel i uhapsili su me.
Mjesec dana sam čekala suđenje. Osudili su me na maksimalnu kaznu zatvora u najstrože čuvanom zatvoru u Italiji.
Moj život bez tebe nije imao smisla.
Sloboda mi bez tebe nije bila potrebna.
Zbog toga sam se predala snagama zakona.
Zbog tebe sam postala ptica bez krila željna pažnje i ljubavi.
Zbog tebe sam postala ANĐEO OSVETE.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga