ŠUMA STRAVE

Mirno sam hodao šumom.
Bila je prohladna oktobarska noć.
Spuštala se magla.
Mislim da je to bila prva magla te godine.
Ni sam ne znam zašto sam pošao u šumu...
Valjda me je uvijek privlačila misterija.
Volio sam istraživati.
Privlačile su me okultne, jezive stvari.
Od svojih prijatelja sam čuo da se u toj šumi noću čuju strašni krici, da napuštene duše pozivaju upomoć.
Nisam im u to povjerovao.
Iako sam volio horor filmove i bio fasciniran vampirima, vukodlacima i zombijima, nisam vjerovao u njihovo postojanje.
To mi nije dozvoljavao moj intelekt.
U šumu sam pošao da im dokažem d ate stvari ne postoje, da su to samo njihove izmišljotine.
Prešao sam prvih petsto metara i stvarno se ništa nije čulo.
Ali kako sam dublje ulazio, počeli su se čuti neki glasovi.
Glasovi su bili sve snažniji i jeziviji kako sam ulazio dublje u šumu.
Moram priznati da sam počeo osjećati strah.
Od straha sam se privio uz drvo.
Drvo je oživjelo i uhvatilo me u svoje čvrste grane. Sve me je jače i jače stiskalo.
Mislio sam da će mi smrskati kosti, da će me usmrtiti.
No, u tom trenutku došao je naočiti, korpulentni vampir s mačem u ruci.
Podsjetio me je na Bladea, iako je bio bijelac.
Svojim mačem je pokidao grane jezivom, hodajućem stablu.
"Pođi sa mnom. Ja ću ti pomoći da izađeš odavde", rekao mi je, a ja sam pošao za njim istog trenutka.
Ne znam zašto sam osjetio povjerenje prema njemu, jer sam inače bio nepovjerljiv prema ljudima.
Pretpostavljam da sam u njemu tog trenutka vidio "slamku spasa".
Hodali smo otprilike oko kilometar da nismo ni riječ progovorili.
Ja sam mrzio tišinu.
Bio sam veoma društven i pričljiv.
Odlučio sam prekinuti tu neugodnu tišinu.
"I kako si ti dospio ovdje?", upitao sam ga.
"Ovo je moje stanište. Rođen sam ovdje", odgovorio mi je.
"Imaš li roditelje ili braću?", upitao sam ga.
"Ne, nemam. Ja sam jedini preživjeli od svoje vrste. Sve moje pobili su okrutni likantropi. Ali, planiram im se osvetiti već duže vrijeme i nadam se da ću uspjeti o tome", odgovorio mi je s puno entuzijazma i elana u glasu.
"Želim ti mnogo uspjeha na putu ka tvome cilju", rekao sam mu.
"Hvala ti", promrmljao je.
"Nisi trebao ulaziti u ovu šumu. Ova šuma je jedina na svijetu u kojoj obitavaju bića poput nas", rekao mi je.
"U zoru, preko dana i u sumrak je sigurno, mogu ti reći. Tada svi oni, kao i ja spavamo, ali naveće i noću nimalo nije sigurno za vas ljude.  Tada smo svi budni i tada većina njih napada i ubija vas ljude. Rijetki su oni dobri, kao što sam ja", rekao mi je.
Htio sam mu nešto odgovoriti, ali su me prekinuli zombiji koji su izašli iz grmlja.
Od straha sam se upišao.
Mislio sam da je to naš kraj.
Ali zombiji su bili veoma spori, a moj prijatelj vampir je bio veoma brz i spretan s mačem.
U tili čas ih je potamanio.
"Hvala ti što si mi spasio život", rekao sam i pružio mu ruku.
Gledao me je nevoljko.
Mislio sam da mi neće pružiti ruku... ali je ipak to učinio.
Predstavio mi se. Rekao je da se zove Damon.
"Ja sam Arthur", odgovorio sam.
Putem mi je pričao o djevojci u koju je bio zaljubljen.
"Bila je običan čovjek, kao i ti. Bila je tako ljupka, slatka i veoma zgodna. I znala je sve tajne vođenja ljubav, što je najvažnije.
Ubile su je proklete valkire.
Aurelia, jedna od valkira bila je zaljubljena u mene.
Bio sam kartko vrijeme u vezi s njom.
To je bila samo fizička privlačnost. Samo seks.
Kada je Samantha ušla u moj život, odmah sam prekinuo s Aureliom.
Aurelia je bila bijesna zbog toga, jer je bila ospjednuta mnome.
Jedne tople proljetne večeri za vrijeme punog mjeseca, ušle su u moj i Aurelijin šator i ubile su je.
Nisam se probudio na vrijeme. Imao sam veoma čvrst san. Kad sam se probudio bilo je prekasno.
Aurelia je već bila mrtva.
Bio sam toliko bijesan da sam osjetio kako vatra prolazi kroz moje tijelo. Pobio sam ih sve", ispričao mi je svoju tužnu ljubavnu priču.
Vidio sam suze u njegovim nebesko plavim očima i bilo mi ga je žao. Suosjećao sam s njim.
Dok smo razgovarali, s drveća su ispred nas iskočili likantropi i prepriječili nam put.
Damon je istog trena izvadio mač iz korica i nasrnuo na njih.
Damon je bio odličan mačevalac, ali oni su bilo brojniji i mnogo krvoločni.
Savladali su ga.
Gledao sma kako mu trojica likantropa kidjau meso s tijela i proždiru.
Krenuo sam u bijeg, ali su me stigli.
Kada sam pomislio da me čeka ista sudbina kao i Damona, probudio sam se.
Shvatio sam da je sve bio samo san.
Osvanuo je ponedjeljak, 29. oktobar 2018.
Imao sam test iz matematike.
Radije bih da su me živog raskomadali likantropi, nego da radim test kod dosadne 42-godišnje djevice, Jennifer Becket.