IZGUBLJENA LJUBAV

 

 

Bila je nježna kao latica najljepšeg cvijeta.

Poput pahuljice.

Bila je veoma krhka.

Ja sam bio toga svjestan i opet sam je povrijedio.

Slomio sam njeno malo, slabašno, plašljivo srce.

Žene poput nje se čuvaju u zlatnom kavezu i brane se od zvijeri koje ih žele povrijediti i uništiti.

A na kraju sam i ja postao poput tih zvijeri.

Uništio sam je u potpunosti.

Voljela me je svim srcem. Priznala mi je to.

Nije znala da nije mi smjela priznati.

Nije znala da sam ja bezobrazan, da se poigravam s ljudskim osjećanjima.

Nije znala da sam bezdušan, da umjesto srca imam kamen u sebi.

Nije znala da sam nevjeran, da ne mogu da se vežem, da mi jedna nije dovoljna.

To je oduvijek bilo moje najveće prokletstvo i moja kazna.

Prevario sam je.

Jednom.

Dvaput.

Triput.

Ni sam ne znam koliko puta.

Znam da sam najveći gad koji je ikad obitavao ovom planetom.

Da ne zaslužujem udisati zrak, piti vodu, niti imati ženu poput tebe.

Nisam zaslužio ikoga da me voli, a pogotovu ne najljepše i najplemenitije biće na svijetu.

A ipak sam te dobio.

I izgubio... Jer te nisam znao čuvati... Jer sam te gazio i ponižavao na svakom koraku.

A ti si bila jedina koja to niej zaslužila.

Volio sam te.

Znam da ti je to teško povjerovati, ali to je živa istina.

Volio sam te na neki svoj čudan način.

Ti si jedina koja je uspjela probuditi osjećanja u meni.

Jedina koja je nakratko uspjela razbiti ovaj kamen koji imam mjesto srca.

Znam da je sada uzalud da ti sve ovo govorim, jer znam da mi se nikada više nećeš vratiti iako umireš od želje da me dodirneš bar na tren.

ŠPreponosna si ti.

I to mi se mnogo sviđa kod tebe.

Znaš se cijeniti.

Znaš reći “NE”.

Ne daš na sebe.

Zbog toga sam i zvao “Senora Acero” (“Čelična dama”) po protagonistici tvoje omiljenje istoimene narko novele-

Iako znam da patiš kao i ja, znamd a mi se nećeš vratiti.

Da sam te izgubio zauvijek.

Ali ipak... Duboko u mom srcu još uvijek živi nada da ćeš mi jednog dana bar oprostiti.