Šta ti je život?!
Rodiš se, školuješ se, zaposliš se, oženiš se, ostariš i umreš.
Život je tako prolazan...
Ali i značajan...
Svi se bore d ažive i niko ne želi da umre.
Ni prosjak ni bogataš.
Ni onaj zdravi, ni onaj bolesni.
Koliko god težak život imao čovjek, on želi da živi.
Želi da živi u toj svojoj agoniji, svojoj patnji...
Koji su razlozi tome?
Postoje samo dva razloga.
Prvi razlog je što jedna grupa ljudi vjeruje u vječni život na onom svijetu.
Previše su zgrješili na ovome pa se boje da će zbog grijeha gorjeti u paklu.
Drugi razlog je što druga grupa ljudi ne vjeurje u psotojanje drugog svijeta.
Zbog toga žele da što duže žive, jer misle da poslije smrti nema ničega, da sve završava na ovom svijetu...
Ukopavanjem u zemlju...

Kako god, svi volimo život, jer život je lijeo.
Bez obzira na sve njegove nedostatke, na sve zlo koje se dešava na svijetu, život je ipak jedan veoma lijep i dragocjen dar od Boga.
Zbog toga ga trebamo cijeniti, jer nikad ne znamo kad će nam ga naš Gospodar oduzeti.
Trebamo se truditi biti što bolji ljudi i činiti što više dobrih djela.
Da nas niko ne pamti po zlu.

Toliko ponosa, toliko srdžbe, mržnje, oholosti, pohlepe...
I na kraju...
Ništa...
Od svih nas ostane samo leš.
Leš koji istrune i pretvori se u gomilu kosti.
Čemu onda sve to kada znaš da ćeš jednog dana završiti kao i sve tvoje "žrtve"?
Zar nije bolje biti čovječan?
Zar nije bolje biti čovjek vrijedan divljena i poštovanja?
A ne "čovjek" kojeg svi mrze i zaziru od njega?
Čovjek kojeg svi izbjegavaju.
Smisao života je proživjeit ga što bolje možeš, a ne činiti drugima zlo kako bi tebi bilo dobro.

Razmislite dobro o ovome.