PROSLAVA PRVOG MAJA U BiH- ČISTI APSURD?!

Sretna nedjelja svima osim onima koji čekaju samo Prvi maj da se najedu teletine i janjetine te napiju šljivovice i pivkare.

Prvi maj, odnosno Praznik rada u Bosni je već odavno izgubio svaki smisao i proslava ovog praznika postala je čisti apsurd.
Slaviti Praznik rada u državi u kojoj je pola miliona ljudi evidentirano na populanrom birou, što otprilike čini osminu ukupnog broja stanovništva Bosne i Hercegovine, u državi u kojoj veliki broj radnika radi "na crno", državi u kojoj radnik nema nikakva prava te je primoran da rinta kao rob devet, dest, dvanaest pa čak i više sati za bijednu platu je obična besmisao.

Davne 1886. u Chicagu  su trajali protesti radnika od prvog do četvrtog maja.
Tom prilikom policija je ranila oko pedeset radnika i šest ih je usmrtilo.
Zbog toga se Prvi maj počeo obilježavati kao Praznik rada i to je već odavno postala tradicija širom svijeta.
Praznik rada se obilježavao kroz prosvjede širom svijeta u spomen na žrtve prosvjeda održanih u Chicagu.
Međutim, ljudi u Bosni očito ne shvataju smisao tog praznika, tog dana.
Smisao Prvog maja je održavanje protesta i borba za radnička prava, a ne u sjedenju po prirodi i "krkanju"
U SAD-u i većini svijeta radnička klasa se prije 132 godine izborila za 8-satno radno vrijeme, a kod nas i nakon tih dugih trinaest decenija vlada tiranija od strane privatnika, odnosno robovlasnika koji svoje zaposlenike tjeraj da rintaju i po 12 i više sati.
Neophodno je postaviti pitanje da li ima razloga za proslavu Praznika rada kad se uzme u obzir u kakvom nam se stanju nalazi država i zbog načina na koji poslodavci tretiraju radnike.
Poslodavci radnike doživljavaju kako robove, kao robote koji su stvoreni samo da rintaju i nemaju pravo na privatni život, niti neki vid zabave ili razonode, kao što pjeva Ekrem Jevrić "kuća-pos'o; pos'o-kuća".
Kad malo razmislim dođem do zaključka da je čovjek zapravo stvoren smao da radi, da se vrati kući, jede, pije, prespava i sutradan opet sve isto...
I tako svaki dan...
Svaku sedmicu...
Svaki mjesec...
Svaku godini...
Do kraja jebenog života!
Samo rad, rad i rad!
"U radu je spas", kažu.
Jest kurac!
Rad za privatnika ti služi samo da preživiš.
Tako se sigurno nećeš nikad obogatiti, niti postati uspješan.
Rad za privatnika ti pomaže samo da vodiš "goli život"... Onaj robovski život!
Ustaneš u zoru...
Spremiš se da odeš na posao...
Radiš do večeri...
Vratiš se kući...
Svojoj ženi i djeci posvetiš sat, dva... Ili maksimalno tri sata vremena i onda na spavanje.
Ako ti se posreći radit ćeš samo dok sunce ne krene prema zapadu... Ali samo ljeti...
I ne pomišljaj da ćeš u proljeće ili jesen raditi do tada...
A zimi računaj da ćeš raditi dok ne padne mrkli mrak, jer moraš biti vrijedan radnik koji je posvećen samo svom poslodavcu...
Moraš se zavjetovati svom robovlasniku na vjenrost dok vas mizerna penzija ili, ne daj Bože, smrt ne rastavi...
Ako i onda...
Zbog toga smatram da je proslava Praznika rada u Bosni i hercegovini i regionu čisti apsurd.

Najveća ironija je što taj praznik u većini slučajeva slave zapravo neradnici koji ili ne mogu da nađu posao ili uopšte ne žele da ga nađu.
Njima je Prvi maj svaki dan, jer nikada ništa ne rade i žive na tuđi račun.
Moram priznati da se divim tim ljudima kako uspijevaju da prežive bez rada i kako mogu uopšte živjeti da ništa ne rade.
Kako im nije dosadno??!!
Većina tih ljudi koji nemaju nikakav "zvanični posao", posao koji im donosi hljeb na sto, nemaju nikakve hobije ili bilo koje druge zanimacije, jer su zapravo prave ljenčuge od kojih je i Bog i narod digao ruke.
Ali još je veća ironija što Praznik rada slave radnici koji su tretirani kao robovi.
Da li se ti ljudi ikad zapitaju šta to zapravo slave?
Ja ću vam dati odgovor.
Slave to što su tretirani robovi koji nemaju pravo na privatni život, godišnji odmor, zdravstveno osiguranje ili bilo koje drugo radničko pravo.
Razumijem da je tim ljudima to jedinstvena prilika da se odmore i malo razonode, ali zašto to ne učiniti neki drugi dan?
Zašto se baš Prvog maja mora sjediti i "krkati"?
Ako će se čovjek gotiviti samo od prvog maja do Nove godine i obrnuto onda je bolje da se nikad i ne gotivi.
To su samo dva dana od ukupnih tristo šezdeset pet koliko ih jedna godina ima.
Za kraj se postavlje pitanje da li je Prvi maj kod nas razlog za slavlje ili tugu?
Svako od nas bi trebao malo razmisliti o tom pitanju.

Želim vam ugodan ostatk vikenda i napunite baterije za radni ponedjeljak i želim vam puno snage da ga preživite.
Pogotovu ako radite dvanaest sati i više.

Želim i sretan Đurđevdan svim pravoslavcima i Romima koji slave osim Dodiku i mojoj jaranici Nizami.
Franki Batelić želim da razvali u utorak na prvoj polufinalnoj večeri u takmičenju za pjesmu Eurovizije, jer ona moj apsolutni favorit ove godine.