Koliko je samo izjava ljubavi izrečeno u SMS porukama...
Naši uzdisaji, drhtaji, pseudo poljupci, pseudo zagrljaji preko Skypea...
Sve je zabilježeno u mom mobitelu.
Pohranio je svaku našu riječ. Dosta tih riječi se i ja ne sjećam, iako imam dobro pamćenje.
Zna koliku želju imamo da se dodirnemo bar na tren.
Zna da umiremo jedno za drugim.
On to zna, jer su u njemu ostale sve naše prolivene suze.
Umjetna inteligencija priča umjesto osjećajnog mišića koje pumpa krv, zvanog srce.
Zar to nije magija??
Poznaje tvoj umiljati, nježni, slatki glasić i moj hrapavi, pomalo promukli glas koji je tebi toliko sexy i smatraš ga muževnim.
Moram priznati da sam pomalo ljubomoran na njega, jer ti živiš u njemu.
Tvoje prelijepo anđeosko lice, tvoja zanosna, platinasta kosa, tvoje nebesko plave oči, tvoji biserno bijeli zubi, tvoj osmijeh koji bi rastopio i kamen...
Da, ljubomoran sam na njega, jer on poznaje tvoj miris, tvoju gestikulaciju ruku, tvoj govor tijela...
A istovremeno sam mu i zahvalan, jer da nema njega, ne bismo se mogli gledati.
Toliko je ljubavi, strasti, požude, orgazama zabilježeno u mikročipovima...
Nadam se da ćemo jedno dana ta osjećanja ispoljiti i uživo.
Primjedbe
Objavi komentar