OVISNICI

Ovisnost o drogama, u stvari ne samo o drogama, ovisnost o bilo čemu ili kome smatrao sam  čovjekovom slabošću. Ja sam uvijek mogao bez svega i bez svakoga. Mogao sam danas da ispušim dvije kutije cigareta i pojedem čokoladu od tristo grama, a mogao sam danima da ne zapalim cigaru i ne okusim čokoladu. Što se tiče ljubavnih veza, u većini slučajeva sam bio ostavljen. Rijetko kad sam ja bio taj koji ostavlja. Ali, nikda mi prekid nije padao teško zato što sebi nisam dopuštao da se vežem za bilo koju curu s kojom sam bio u vezi. Iako sam sebe smatrao jakom osobom, osobom čvrstog karaktera, osobom koja nije podložna ovisnosti o porocima, ipak sam i ja podlegao nekim porocima i postao sam ovisnik.

Mirelu sam upoznao jednog sunčanog ali ne baš i toplog utorka u martu.  To je bio jedan od onih dana kad je u hladu bilo hladno, ali kad bi vas sunčevi zraci dotakli, bilo bi vam prilično toplo. Mirela nije bila nešto posebno lijepa, ali je imala čvrste i velike grudi i veoma lijepo oblikovanu i čvrstu guzu, a to je ono što mi muškarci najviše volimo kod žena. Pored tjelesnih atributa, bila je  i prilično inteligentna i imala je bolestan smisao za humor, kao i ja. Oboje smo bili čudaci, zbog toga smo i kliknuli jedno na drugoo. Međutim, Mirela je imala jednu manu. Vrlo često je pušila „travu“ iza škole za vrijeme velikog odmora, kao i poslije nastave. Ali, nažalost ubrzo je počela eksperimentirati i s drugim drogama. S trave je prešla na kokain, pa na ecstasy i na  kraju na najveće zlo, heroin. Pokušao sam je odgovoriti od toga da konzumira dorgu, ali nije me htjela slušati. Jedne večeri dok smo ležali u krevetu, iscrpljeni nakon divljeg seksa, ponudila me je džointom. Ni sam ne znam zašto, odlučio sam da uzmem džoint od nje. Kad sam ga zapalio i uvukao prvi dim, zakašljao sam se. No, već nakon drugog, trećeg dima, prestao sam kašljati. Ispušio sam cijeli džoint i napušio se. Moram priznati da mi je to bio dobar osjećaj. Osjećao sam se kao na sedmom nebu, kao da letim i smijao sam se kao lud. Ali nikada nisam imao halucinacije. Nastavio sam pušiti „travu“, jer sam mislio da se neću navući na nju. I drugi su mi govorili da se ne možeš navući na „travu“. Grdno sam se prevario. Navukao sam se na „travu“, a kasnije i na kokain i heroin. Redovno smo se drogirali i Mirela i ja. Nakon određenog vremena nije ostala ni sjena nekadašnjeg mene. Nekada sam bio zgodan, lijep i nabildan, a sada sam bio mršav, ružan, propao u očima... Ušli smo u ralje poroka iz kojih nismo mogli izaći, samo smo mogli završiti progutani. Nalazili smo se u začaranom krugu... Koliko god smo se pokušavali iskobeljati i pronaći izlaz iz tog pakla, nismo uspijevali. Samo smo dublje ulazili u ponor. Kada nismo imali novca, krali smo od svojih roditelja i školskih drugova kako bi kupili to smeće i ubrizgali ga u sebe. Par puta smo opljačkali i obližnju trgovinu.  Jednom se Mirela podala ozloglašenom dileru, ružnom i debelom Kreši. Dotakli smo dno. Bili smo na rubu dekadencije. Dublje nismo mogli otići. Pakleno toplu večer 10. Jula 2015. Nikada neću zaboraviti. Tog kobnog petka Mirela se predozirala i umrla je. Bio je zastrašujući prizor gledati je kako umire. Ne mogu vam opisati koliku sam bol osjetio nakon što sam je izgubio. Htio sam se i ja  ubiti da odem s njom pod zemlju ili u pakao, ako je istina to o drugom svijetu i raju i paklu. Iskreno, nisam bio baš religiozan, pa nisam ni vjerovao u postojanje drugog svijeta, u život nakon smrti, odnosno život nakon života. Plakao sam kao malo dijete. Srce mi je prepuklo na dvoje.

 Prolazili su dani i mjeseci, a nisam je prebolio. Sve sam dublje ulazio u heroinski pakao. Shvatio sam da nisam bio ovisan samo o drogama već i o Mireli. Pet mjeseci nakon njenog gubitka, pred Novu godinu, odlučios am da stvar uzmem u svoje ruke. Prihvatio sam pomoć od roditelja i otišao sam u Švicarsku na odvikavanje od droga. Proces je bio dug i mučan, ali deset mjeseci kasnije sam se u potpunosti izliječio od ovisnosti o drogama. Već godinu dana sam potpuno čist. Ja sam se uspio izliječiti, ali Mirela nažalost nije. Napustila je ovaj svijet. Napustila je mene. Ne prođe dan a da mi ona ne prođe kroz glavu, iako sam u ozbiljnoj vezi s Mateom Kovačić, djevojkom koju sam upoznao  igrajući pub kvizove. Mislim da nikada neću preboljeti Mirelu. Ali život ide dalje...

Moj vam je savjet  da pomognete vama dragim osobama ako su ogrezli u pakao droge, jer ako im ne  pokušate pomoći, ne zaboravite da biste ih mogli izgubiti. Ako ste vi ovisni,  učinite sve kako bi se izliječili od ovisnosti, jer možete izgubiti ono najvažnije, svoj život.