(Giselle je cijelo popodne razmišljala o Faroukku. Razmišljala je o tome kako bi željela da on dođe u Francusku, ali je znala da se njeni roditelji ne bi složili s tim i da bi natjerali jadnog mladića da se vrati u Maroko. Ali, Giselle nije htela odustajati od svojih snova. Jednom davno, njena tetka Marion, rekla joj je da budućnost pripada samo onima koji veruju u svoje snove. Verovala je da su ona i Faroukk suđeni jedno drugome i zato nije htela odustati od njega. Skupila je dovoljno hrabrosti da spakuje svoje stvari i organizuje put u Maroko. Sačekala je da njene sestre i majka zaspu kako bi ona mogla pobjeći kroz prozor i otići za Maroko. Mnogo joj je olakšavala činjenica što joj je tata bio na službenom putu i znala je da će se izvući bez nekih većih poteškoća. Naravno, u svemu tome u pomoć joj je pritekla njena najbolja prijateljica, Sabine. Ona ju je odvezla na autobusku stanicu. Bus je polazii u tri ujutro za Fes. Uglavnom, imala je dovoljno vremena da stigne na špansku granicu a da se njene sestre i majka ne probude i ne otkriju da je ona pobegla. Faroukka je obavestila o svome dolasku. On joj je rekao da će je čekati na autobuskoj stanici i da se veoma raduje susretu. Giselle se ukrcava na autobus. Jako je uzbuđena. Na dugom putu do Maroka već zamišlja svoju ružičastu budućnost sa Faroukkom.)
Scena 7:
(Michael i Rosalie sjedaju u kafić. Michael naruči Aperol Spritz a Rosalie toplu čokoladu.)
Michael (našali se kako bi započeo ugodnu konverzacije): Nadam se da niste pomislili da sam alkoholičar, jer u podne pijem Aperol Spritz.
Rosalie: Ne, naravno da nisam. Ovo dosad malo što smo razgovarali, zaključila sam da ste jedan ugledan i učtiv gospodin.
Michael: Drago mi je što tako mislite o meni.
Rosalie: Nemam razloga da imam drugačije mišljenje. I molim te, nemoj mi prestati.
Michael: Dobro, neću ti više persirati, prekrasna i kulturna damo.
Rosalie: Jao, osećam se tako predivno kada mi deliš komplimente.
Michael: A ja volim da ti delim komplimente.
Rosalie: O, ti si pravi kavalir. Tvoja žena je slepica čim je varala takvog muškarca: lepog, zgodnog i kulturnog.
Michael: Pa mislim da mi je posle svih ovih godina ostala samo kultura. Lepotu i zgodnoću sam izgubio.
(Oboje se nasmiju.)
Rosalie: Nisi, veruj mi. Još uvek si lep i zgodan za svoje godine.
Michael: Samo ti mene teši.
Rosalie: To sam najiskrenije mislila.
Zar ti ličim na ženu koja laže?
Michael: Naravno da ne. Nisam te mislio uvrediti. Ne ličiš mi na ženu koja laže, ali ličiš mi na ženu koja laska.
Rosalie: Pa dobro, u pravu si. Volim da laskam, posebno zgodnim, naočitim i kulturnim muškarcima kao što si ti.
Michael: U to ime nazdravimo.
Rosalie: Mislim da moja topla čokolada nije baš primerena za nazdravljanje, ali ispoštovaću vas.
(Oboje dižu čaše, nazdrave, pogledaju se u oči i onda spuste čaše.)
Rosalie: Da mi je neko rekao da ću danas tebe sresti, da ću popiti piće s tobom I da će mi biti ovako ugodno, ne bih mu nikad verovala.
Michael: Veruj da je i meni drago što sam te sreo i baš mi je ugodno u tvom društvu.
Rosalie: Mislim da nam je obome ovo trebalo, da zaboravimo stare ljubavi i vratimo se u život.
Michael: Da, slažem se i voleo bih da se nastavimo družiti iakp nw živimo u istom gradu.
Rosalie: Ti bih volela i ja.
Michael: Pa onda ćemo se nastaviti viđati. Nekad u Manchesteru, nekad u Liverpoolu, kako nam mogućnosti budu dozvoljavale. Bitno da se viđamo.
Michael: Slažem se. Mislim da bi se trebali nastaviti viđati iako ne živimo u istom gradu.
Rosalie: I hoćemo. Želim da se nastavim viđeati s tobom, jer mi tvoje društvo mnogo prija. Dugo se nisam osećala ovako živom i radosnom.
Michael: I ja isto. Mnogo mi se sviđaš I čini mi se da bih mogao zaljubiti u tebe.
Rosalie: molim te, ne preteruj. Sviđanje je jedno, a za zaljubljenpst i ljubav mislim da ipak treba malo više vremena.
Michael: Pa meni ne treba. Ja sam od onih ljudi koji se zaljubljuju Na prvi pogled.
Rosalie: Pa i ja sam zaljubljive prirode, ali nikad se nisam zaljubila na prvi pogled. Ali, dobro ja nisam baš neki vizuelni tip. Ne zaljubljujem se u nečiji izgled, već u postupke ljudo prema meni.
Michael: Kao da slušam sebe. Zato si mi se i svidela na prvi pogled.
Rosalie: Iskreno, i ti si meni ali ne mogu da kažem da sam se zaljubila u tebe.
Michael: Pa nisam rekao ni da sam ja, ali mislim da sam na dobrom putu ka tome.
Rosalie: Što na kraju ipak potvrđuje moju tvrdnju da si zaljubljive prirode.
Michael: Pa ja to nikada nisam ni porekao. Čak što više, ja sam prvi rekao da sam zaljubljive prirode i da me je to nažalost mnogo koštalo u životu.
Rosalie: To je zato što si uvek nailazio na pogrešne osobe. Možda si sada naleteo na pravu.
Michael: Pa to to ja pokušavam reći dve vreme.
Rosalie: Da, ali nakon muževe smrti, mislim da nisam više za strast i ljubav.
Michael: Potpuno grešiš. Čovek nije rođen da samo jednom voli i ta ljubav godine nisu bitne. Čovek u bilo kojoj životnoj dobi treba ljubav.
Rosalie: Tačno, a meni je trenutno toliko neophodna ljubav.
Michale: I meni takođe. Zato ti predlažem da se prepustio ljubavi.
Rosalie: Imaš ti pravo. Zašto Da gubimo vreme na gluposti? Zašto se ne bi voleli?
Život je kratak i nikada ne znamo koji će nam dan biti poslednji.
Michael: Upravo tako, dušo.
(Poljube se.)
Scena 3: (Danijela i Veronika se uspaniče zbog toga što su razotkrivene.)
Danijela: U kurac! Samo nam je pvo falilo. Više nečemo moći mirno živjeti, ni mirno proći ulicom.
Veronila: Daj se smiri! Ko jebe ljude! Mi ćemo i dalje nastaviti živjeti po svom.
Danijela: Lako je tebi to reći, ali ja imam svoj biznis. Niko neće kupovati robu od mene i Od čega ćemo onda živjeti?
Veronika: I ja ću se zaposlitiw. Radio ću dva posla ako treba. A osim toga, ne moramo živjeti u prokletom Osijeku gdje nas ne vole i e prihvataju. Možemo otići u neku Od zemalja EU gdje je naša veza normalna i društvo prihvatljiv
Daniela: Misliš da je tako lako započeti novi život? Da nas u nekoj od zemalja EU čekaju pečene koke i medeni kolači?
Veronika: Naravno da ne. Nisam naivno dete, ali sve se može kad se hoće. Za sve treba jaka i čvrsta volja. I ti si Od nule počela a sada imaš prelep dućan koju odlično posluje.
Danijel: Ne, ja ne želim da odem iz svoje države. Ovde sam rođena, ovde želim da živim, želim da umrem ovde.
Veronika: Ja ne želim da živim ovde ako će nas ružno posmatrati i vređati nas samo zato što smo drgačie.
Danijela: Postoji rješenje za sve a to je da raskinrmo naš vezu. Kada drugi shvate da nismo u vezi, onda će i dale moj posao cvjetati, svi će nas voleti i možemo ostati u Osijeku.
Veronika: Ne dolazi u obzir. Ako želiš da raskinemo našu vezu onda ću i zauvek nestati iz tvog života.
Danijela: Ne, ja to ne želim. Želim da makar ostanemo prijateljice. Trebam te.
Veronika: Ja ne želim da budemo samo prijateljice. Zato biraj. Ili ćemo biti i dalje ljubavnice i suputnice ili nestajem zauvijek iz tvoga života.
Danijela: Ja ne želim da nestaneš it moga života. Želim da zauvijek budeš pored mene.
Veronika: I ja to želim. Želim da ti budem najbolja prijateljica, sestra, suputnica, ljubavnica, Da delimo dobro i zlo. Zauvijek.
(Priđe joj i strastveno se poljube.)
Danijela: Kako se jebeno dobro ljubiš. Obožavam te.
Veronika: I ja tebe. Zato ne bih mogla zamisliti život bez tebe.
Danijela: Ni ja bez tebe. Obećavam ti da ću se boriti za našu ljubav uprkos svemu.
Veronika: Drago mi je što si shvatila da je ljubav ipak najvažnija.
Danijela: O Da, jeste! Oprosti što to nisam odmah shvatila.
Veronika: Draga, ja sam navikla na to da ti sve kasno shvataš, da se emocije u tebi kasno bude.
Danijela: Da. Nažalost, takva sam. Ali obećavam ti da ću se potruditi da budem bolja.
Veronika: Ma ti već jesi predobra. Predobra si za druge, ali nažalost ne i za sebe. Uvek gledaš da ugodiš drugima. A trebala bi sebe staviti na prvo mjesto, da ispuniš sebi ono što ti želiš.
Danijela: Znam, ali nažalost ne mogu. Uvijek je to bilo jače od mene.
Veronika: Da, znam. Uvijek si bila control freak i uvijek si paničarila zbog najmanje sitnice.
Danijela: Jesam, ali obećavam ti da ću to pokušati promijeniti kod sebe i to ću učiniti zbog tebe.
Scena 9 /Eduardo se vraca s posla a Cristina sprema rucak. Eduardo joj prilazi s ledja i ljubi je u vrat. Iako joj gode njegovi poljupci, Cristina ga odgurne od sebe. Eduardo primeti da nesto nije u redu s njom pa je upita.../
Eduardo: Draga, sta nije u redu?
Cristina: Sve je u redu. Samo trenutno nisam raspolozena za dodire i neznosti.
Eduardo: A zasto?
Cristina: Ne pitaj me nista.
Eduardo: Dobro, ako ne zelis necu te ljubiti, maziti ni razgovarati s tobom /Kaze joj ljutito, uzme pivp iz frizidera, ipali TV i izvali se na kauc/
Cristina: Cemu takvo arogantno ponašanje?!
Eduardo (ljutito): Još se pitaš? Došao sam sa posla umoran kao pas, prolazim ti, grlim te, našim te, dajem ti malo nežnosti koju sam uveren da jako trebaš, kao i ja, a tu me odbijas i govoriš mi da te pustim. Kao svaki zabrinuti suprug, pitam te šta nije u redu a ti mi drsko odgovaras ne pitaj me nisam. Eto zbog toga sam danas tako arogantan i odvratan prema tebi
Cristina: A ja kao nisam umorna?! Ja nisam radila ceo dan po kuću već sam širila noge svakom muškarcu koji je naišao?!
Eduardo: W to si ti rekla, dušo moja a ne ja. Ja te nikada nisam optužio da ne varaš niti bih to učinio. Imam poverenja u tebe. Eh,vsad... Pošto si to rekla, imam razloga da počnem da sumnjam u tebe.
Cristina: Znači zbog moje glupe šale ti ćeš da počneš da sumnjaš u mene i da govoriš da te varam. To je samo dokaz da nikad nisi ni imao poverenja u mene, da si zapravo oduvek sumnjao da te varam.
Eduardo: Ne, nikada nisam sumnjao da me varaš. Samo me navela ta tvoje glupa rečenica da pomislim da me varaš.
Cristina: Upizao si me da li je gotova večera. Ja sam ti odgovorila da je odavno gotova, jer sam ja odavno budna, odavno sam sve očistila i odavno spremila večeru, jer ja ovde ipak nešto radim a ne nabijam se na kurčine.
Eduardo: Dobro, shvatio sam šta si htela da kažeš. Oprosti mi, ljubavi, molim te. I molim te, nemoj biti prosta. Ne ide to uz to tvoje prefinjeno, lepo lice. Tebi dolikuje da se ponašao kao prava dama.
Cristina (prilazi Eduardo s namerom da ga zagrli. Koristi najstariji trik. Svesna da je ono što će izgovoriti laž, oseti blagu grižu savesti u sebi, ali ipak laže): Nikada te ne bih prevarila, dušo moja. Volim te svim srcem. Nemoj to nikada zaboraviti.
Eduardo: Znam, dušo moja. I ja tebe volim i nikada te ne bih prevario. Ti si ljubav moga života i onog dana kada sam te upoznao, znao sam da ćeš zauvek biti moja i da te nikada ne bih zamenio drugom. Želim da s tobom vodim ljubav kao nikad dosad.
Cristina: I ja s tobom.
Divlje se poseksaju na kuhinjskom stolu.
Scena 10 (Darko poziva Jasmina na mobitel.)
Jasmin: Halo?!
Darko: Ej, mali, hteo bih da se opet vidim sa tobom. Sinoć mi je bilo jako lepo.
Jasmin: I meni je bilo prelepo i vrlo rado ću se videti s tobom.
Darko: Jel ti odgovara da se vidimo oko 6 u Terminalu?
Jasmin: A gde je to?
Darko: To je kafić na Vračaru, kod hrama. Nađi na Google mapi a mogu i ja poslati taksi po tebe
Jasmin: Ne dolazi u obzir.
Darko: Pa meni to nije problem.
Jasmin: Neka, doći ću ja prevozom. Čime da dođem do Terazija?
Darko: 30-icom ili 31-icom izađi kod Karađorđevog parka. Kreni za nekih 20-ak minuta. Ja ću biti tu za pola sata a ti imaš samo 2 stanice. Možeš i pešaka ako ti nije mrsko hodati
Jasmin: Pa ići ću pešaka. Dan je prelep.
Darko: Onda možeš odmah da kreneš.
Jasmin: Ok. Krećem odmah.
Darko: Možeš povesti i svog druga ako želi da nam drži sveću.
Jasmin: Pa mislim da je bolje da budemo sami.
Darko: Slažem se. Ajde, polazi onda.
Jasmin: Odmah kreće. Vidimo se.
Darko: Vidimo se.
Almedin: To te zvao dragi?
Jasmin: Da.
Almedin: Gde izlazite?
Jasmin: Idemo na ručak na Vračar, i Terminal.
Almedin: Jebote, ti ćeš postati baš fancy pederka.
Jasmin: Nisam se spetljao s Darkom zbog novca, već zato što mi se baš svideo. Mislim da sam po prvi put u životu iskreno zaljubljen.
Almedin: jao, molim te, poštedi me priče o gay ljubavi! Ja verujem samo u seks.
Jasmin: Zato što vjeruješ samo u seks, zato i jesi sam. Samo sam ti još ja ostao. I nije problem u tome što ti vjeruješ samo u seks. Problem je u tome što ti vjeruješ i u novac. Tebi se sve vrti oko seksa i novca. A to je loše. Ljude cijeniš samo kroz to da li će ti dati nešto materijalno ili ne. Ponekad te baš žalim.
Alemdin: Molim te, nemoj mi propovijedati. Ja znam šta je za mene najbolje u životu.
Jasmin: Ali ne možeš ljude cijeniti samo kroz korist. Kada te jednog dana svi prokljuve, to će biti tvoj kraj. Svi će te odbaciti i ostat ćeš sam
Almedin: Ako sam ja toliko loš, zašto ne onda i ti ne odbacio?
Jasmin: Ja te još nisam odbacio jer mi je stalo do tebe i vjerujem da u tebi ima još malo dobrote koja je negdje duboko zakopana i koja me podsjeća na tebe kada si bio dječak.
Almedin: Nažalost, taj dječaka je nestao. Sada sam izrastao u beskrupuloznog muškarca kojemu su bitni samo seks i novac.
Jasmin: Ma daj, molim te! Gledao si previše filmova i telenovela. Kao da slušam neki scenario za sapunjaru. Ja vjerujem da u tebi još uvijek ima dobrote i nevinosti dječaka iz detinjstva.
Almedin: Ti vjeruješ u ono u šta želiš da veruješ. Čak i da još uvijek u meni ima dobrote i nevinosti onog dječaka iz detinjstva, moram glumiti beskrupuloznog, jer u ovom svijet u je neophodno da budeš loš kako bi se odbranio od ljudskog zla.
Jasmin: Izgradnjom tog odbrambenog zida si postao isti kao i oni. Izgubio si svoj identitet a to je ono najgore što se može desiti čovjeku., Da izgubi svoje "JA".
Almedin: Molim te, ne pametuj mi. Bolje se idi nađi sa svojom kurvicom.
Jasmin: Molim te, nemoj da vređaš Darka.
Alemdin: Pa to je činjenica. Sve te pasivuše su obične, bezvredne droljice. Hoće date iskoristi dok si ovdje, jer si došao sa strane. Misliš da će ti se javiti kada se vratimo u Sarajevo i sve ovo bude gotovo? Eh, dragi moj! Stariji si od mene a još nisi ništa naučio. Ne znaš kako funkcionišu pederi. Odjebaće te možda i danas ako nađe nekog jebača koji izgleda bolje od tebe. Imaš sreće što su u Beogradu većinom pasivne pederčine pa će vjerovatno i danas provesti cijeli dan s tobom.
Jasmin: Da te ne volim i da mi nije toliko stalo do tebe, sada bih te ošamario. Ali zato što se ponašaš tako odvratno, jednog dana ćeš oterati i mene od sebe i ostaćeš potpuno sam. Dobro zapamti to i razmisli o tome. Nadam se da ćeš shvatiti da grešiš i da ćeš se promeniti za svoje dobro.
Almedin: Ne, ja ne želim da se menjam. I molim te, poštedi me svojih komentara. Ne želim da se svađamo.
Jasmin: Dobro. Idem da se nađem sa Darkom i da uživam u ovom lepom i sunčanom danu.
Almedin: I bolje ti je. Nemoj da mnom da gubiš vreme, jer neću slušati tvoje savete
(Jasmin izađe iz apartmana i ljutito zalupi vratima.)
(Almedin ljutito baci čašu o zid i razbije je.)
(Jasmin izlazi iz 22-jke i nalazi se s Darkom. Poljube se )
Jasmin: Ne mogu da verujem da si me poljubio.
Darko: Ovo je Beograd. Ne brini. Ljudi su ovde opušteniji nego u Sarajevu.
Jasmin: Pa ne BiH rekao da su ljudi i ovde mnogo opušteniji nego u Sarajevu. Možda se to hoće promijeniti s vremenom, ali tek smo u 2008.
Darko: Za sledeću godinu je najavljena prva gay parada u Beogradu, tako da... Opušteno. Beograd napreduje. Beograd zapravo nikad nije bio zaostao i uštogljen grad. Ovde smo uvek svi bili opušteni i prihvatali smo sve.
Jasmin: Ja mislim da ta parada neće proći bez problema.
Darko: Pa siguran sam i ja da neće, ali to je jedan korak napred. Makar ćemo početi s tim paradama i siguran sam da to neće biti jedina parada. Siguran sam da će se parade nastaviti
Jasmin: Nisam baš optimističan kao ti.
(Darko ga nevoljko pogleda. Prilazi im konobar.)
Konobar: Dobar dan. Izvolite.
Jasmin: Ja ću Coca Colu
Darko: Ja ću Johnnie I Coca Colu. Hoćeš nešto da jedeš, možda?
Jasmin: Ne, ne mogu. Jeo sam u apartmanu
Darko: Onda neću ni ja
(Obraća se konobari): To je to zasada
Konobar: U redu. (Odlazi da prenese šankeru njihovu porudžbinu)
Jasmin: Danas izgledaš baš sveže.
Darko (nasmeje se): A juče nisam izgledao sveže?
Jasmin: I juče si izgledao sveže. Fenomenalno.
Darko: I ti si isto. A tvoja kita takođe.
Jasmin: Molim te da ne pričamo o kiti. Nisam ja samo kita
Darko: Pa nisam ja to ni rekao pobogu.
Samo sam rekao da mi se sviđa tvoja obrezan kita. Nisam ja klasična Bg pasivuša koja gleda samo kitu i samo joj je kita bitna. Bitniji mi je tvoj vanjski izgled a iznad svega tvoja inteligencija.
Jasmin: Odmah sam ja shvatio da ti nisi površan o zato sam pristao odmah na seks sa tobom. Inače nisam takav. I zato sam pristao da se danas opet vidim s tobom.
I volio bih da ostanemo u kontaktu i da se opet nekada vidimo a možda čak i pokušamo održati vezu na daljinu.
Darko: Polako, molim te. Tačno je da mi se mnogo sviđaš i da se dugo nisam osećao ovako, ali moramo biti realni. Znaš da veze na daljinu teško opstaju.
Jasmin: Svestan sam ja toga i ne želim tebi da zabranim da se viđaš s drugima, jer svima nam je seks neophodan iako ja mogu da se suzdržim. Samo želim da kada dođem u Beograd uvijek mogu da se vidim s tobom.
Darko: Na to slobodno možeš računati. Uvek ću ti biti na raspolaganju kada dođeš u Beograd i ne želim da prekinemo kontakt.
A ko zna, možda jednom odlučiš da se preseliš u Beograd pa nećemo morati brinuti oko održavanja veze na daljinu.
Jasmin: Iskreno, ja bih to volio. Beograd mi se sviđa mnogo više od Sarajeva. Sarajevo možda jeste ljepše, ali Beograd je veći i opušteniji.
Darko: Veruj mi da se ovde možemo poljubiti pred svima i da niko ništa neće reči. Možda samo poneki papak. A za Sarajevo nisam baš siguran.
Jasmin: U Sarajevu bi nas linčovali svi odreda. Čak i oni za koje bi pomislio da su malo otvorenijeg uma i shvatanja.
Darko: Pa da. Vi ste uvek bili zatboreniji, jebiga
Jasmin: Ali vjerujem da će jednog dana i u Sarajevu ljudi postati širih shvatanja.
Darko: Da, ali za dvadeset, trideset godina, otprilike. I nama treba minimalno eset godina, veruj mi.
Jasmin: Ma pustimo sada to i pričajmo o malo vedrijim temama.
Darko: O kojem vedrijim temama.
Jasmin: O ljubavi, naprimjer. O nama.
Darko: Pa mislim da je sve rečeno što se tiče nas. Sve je to neizvesno. Ali to nije razlog da ne uživamo danas u nama, u našim emocijama i ovom prelepom, ne tako vruće julskom danu.
Jasmin: Pa da. U pravu si. Uživajmo dok traje.
Darko: Pravi si mali slatkiš. Tako bih vileo da su drugačije okolnosti i da uživamo u ovome što nam se dešava. Ne znam da li da to nazovem ljubavlju, ali samo znam da mi je jako lepo s tobom i voleo bih da potraje
Jasmin: I ja isto. Zato obećajmo jedan drugom da ćemo učiniti sve da nas daljina ne razdvoji.
Scena 7:
(Michael i Rosalie sjedaju u kafić. Michael naruči Aperol Spritz a Rosalie toplu čokoladu.)
Michael (našali se kako bi započeo ugodnu konverzacije): Nadam se da niste pomislili da sam alkoholičar, jer u podne pijem Aperol Spritz.
Rosalie: Ne, naravno da nisam. Ovo dosad malo što smo razgovarali, zaključila sam da ste jedan ugledan i učtiv gospodin.
Michael: Drago mi je što tako mislite o meni.
Rosalie: Nemam razloga da imam drugačije mišljenje. I molim te, nemoj mi prestati.
Michael: Dobro, neću ti više persirati, prekrasna i kulturna damo.
Rosalie: Jao, osećam se tako predivno kada mi deliš komplimente.
Michael: A ja volim da ti delim komplimente.
Rosalie: O, ti si pravi kavalir. Tvoja žena je slepica čim je varala takvog muškarca: lepog, zgodnog i kulturnog.
Michael: Pa mislim da mi je posle svih ovih godina ostala samo kultura. Lepotu i zgodnoću sam izgubio.
(Oboje se nasmiju.)
Rosalie: Nisi, veruj mi. Još uvek si lep i zgodan za svoje godine.
Michael: Samo ti mene teši.
Rosalie: To sam najiskrenije mislila.
Zar ti ličim na ženu koja laže?
Michael: Naravno da ne. Nisam te mislio uvrediti. Ne ličiš mi na ženu koja laže, ali ličiš mi na ženu koja laska.
Rosalie: Pa dobro, u pravu si. Volim da laskam, posebno zgodnim, naočitim i kulturnim muškarcima kao što si ti.
Michael: U to ime nazdravimo.
Rosalie: Mislim da moja topla čokolada nije baš primerena za nazdravljanje, ali ispoštovaću vas.
(Oboje dižu čaše, nazdrave, pogledaju se u oči i onda spuste čaše.)
Rosalie: Da mi je neko rekao da ću danas tebe sresti, da ću popiti piće s tobom I da će mi biti ovako ugodno, ne bih mu nikad verovala.
Michael: Veruj da je i meni drago što sam te sreo i baš mi je ugodno u tvom društvu.
Rosalie: Mislim da nam je obome ovo trebalo, da zaboravimo stare ljubavi i vratimo se u život.
Michael: Da, slažem se i voleo bih da se nastavimo družiti iakp nw živimo u istom gradu.
Rosalie: Ti bih volela i ja.
Michael: Pa onda ćemo se nastaviti viđati. Nekad u Manchesteru, nekad u Liverpoolu, kako nam mogućnosti budu dozvoljavale. Bitno da se viđamo.
Michael: Slažem se. Mislim da bi se trebali nastaviti viđati iako ne živimo u istom gradu.
Rosalie: I hoćemo. Želim da se nastavim viđeati s tobom, jer mi tvoje društvo mnogo prija. Dugo se nisam osećala ovako živom i radosnom.
Michael: I ja isto. Mnogo mi se sviđaš I čini mi se da bih mogao zaljubiti u tebe.
Rosalie: molim te, ne preteruj. Sviđanje je jedno, a za zaljubljenpst i ljubav mislim da ipak treba malo više vremena.
Michael: Pa meni ne treba. Ja sam od onih ljudi koji se zaljubljuju Na prvi pogled.
Rosalie: Pa i ja sam zaljubljive prirode, ali nikad se nisam zaljubila na prvi pogled. Ali, dobro ja nisam baš neki vizuelni tip. Ne zaljubljujem se u nečiji izgled, već u postupke ljudo prema meni.
Michael: Kao da slušam sebe. Zato si mi se i svidela na prvi pogled.
Rosalie: Iskreno, i ti si meni ali ne mogu da kažem da sam se zaljubila u tebe.
Michael: Pa nisam rekao ni da sam ja, ali mislim da sam na dobrom putu ka tome.
Rosalie: Što na kraju ipak potvrđuje moju tvrdnju da si zaljubljive prirode.
Michael: Pa ja to nikada nisam ni porekao. Čak što više, ja sam prvi rekao da sam zaljubljive prirode i da me je to nažalost mnogo koštalo u životu.
Rosalie: To je zato što si uvek nailazio na pogrešne osobe. Možda si sada naleteo na pravu.
Michael: Pa to to ja pokušavam reći dve vreme.
Rosalie: Da, ali nakon muževe smrti, mislim da nisam više za strast i ljubav.
Michael: Potpuno grešiš. Čovek nije rođen da samo jednom voli i ta ljubav godine nisu bitne. Čovek u bilo kojoj životnoj dobi treba ljubav.
Rosalie: Tačno, a meni je trenutno toliko neophodna ljubav.
Michale: I meni takođe. Zato ti predlažem da se prepustio ljubavi.
Rosalie: Imaš ti pravo. Zašto Da gubimo vreme na gluposti? Zašto se ne bi voleli?
Život je kratak i nikada ne znamo koji će nam dan biti poslednji.
Michael: Upravo tako, dušo.
(Poljube se.)
Scena 3: (Danijela i Veronika se uspaniče zbog toga što su razotkrivene.)
Danijela: U kurac! Samo nam je pvo falilo. Više nečemo moći mirno živjeti, ni mirno proći ulicom.
Veronila: Daj se smiri! Ko jebe ljude! Mi ćemo i dalje nastaviti živjeti po svom.
Danijela: Lako je tebi to reći, ali ja imam svoj biznis. Niko neće kupovati robu od mene i Od čega ćemo onda živjeti?
Veronika: I ja ću se zaposlitiw. Radio ću dva posla ako treba. A osim toga, ne moramo živjeti u prokletom Osijeku gdje nas ne vole i e prihvataju. Možemo otići u neku Od zemalja EU gdje je naša veza normalna i društvo prihvatljiv
Daniela: Misliš da je tako lako započeti novi život? Da nas u nekoj od zemalja EU čekaju pečene koke i medeni kolači?
Veronika: Naravno da ne. Nisam naivno dete, ali sve se može kad se hoće. Za sve treba jaka i čvrsta volja. I ti si Od nule počela a sada imaš prelep dućan koju odlično posluje.
Danijel: Ne, ja ne želim da odem iz svoje države. Ovde sam rođena, ovde želim da živim, želim da umrem ovde.
Veronika: Ja ne želim da živim ovde ako će nas ružno posmatrati i vređati nas samo zato što smo drgačie.
Danijela: Postoji rješenje za sve a to je da raskinrmo naš vezu. Kada drugi shvate da nismo u vezi, onda će i dale moj posao cvjetati, svi će nas voleti i možemo ostati u Osijeku.
Veronika: Ne dolazi u obzir. Ako želiš da raskinemo našu vezu onda ću i zauvek nestati iz tvog života.
Danijela: Ne, ja to ne želim. Želim da makar ostanemo prijateljice. Trebam te.
Veronika: Ja ne želim da budemo samo prijateljice. Zato biraj. Ili ćemo biti i dalje ljubavnice i suputnice ili nestajem zauvijek iz tvoga života.
Danijela: Ja ne želim da nestaneš it moga života. Želim da zauvijek budeš pored mene.
Veronika: I ja to želim. Želim da ti budem najbolja prijateljica, sestra, suputnica, ljubavnica, Da delimo dobro i zlo. Zauvijek.
(Priđe joj i strastveno se poljube.)
Danijela: Kako se jebeno dobro ljubiš. Obožavam te.
Veronika: I ja tebe. Zato ne bih mogla zamisliti život bez tebe.
Danijela: Ni ja bez tebe. Obećavam ti da ću se boriti za našu ljubav uprkos svemu.
Veronika: Drago mi je što si shvatila da je ljubav ipak najvažnija.
Danijela: O Da, jeste! Oprosti što to nisam odmah shvatila.
Veronika: Draga, ja sam navikla na to da ti sve kasno shvataš, da se emocije u tebi kasno bude.
Danijela: Da. Nažalost, takva sam. Ali obećavam ti da ću se potruditi da budem bolja.
Veronika: Ma ti već jesi predobra. Predobra si za druge, ali nažalost ne i za sebe. Uvek gledaš da ugodiš drugima. A trebala bi sebe staviti na prvo mjesto, da ispuniš sebi ono što ti želiš.
Danijela: Znam, ali nažalost ne mogu. Uvijek je to bilo jače od mene.
Veronika: Da, znam. Uvijek si bila control freak i uvijek si paničarila zbog najmanje sitnice.
Danijela: Jesam, ali obećavam ti da ću to pokušati promijeniti kod sebe i to ću učiniti zbog tebe.
Scena 9 /Eduardo se vraca s posla a Cristina sprema rucak. Eduardo joj prilazi s ledja i ljubi je u vrat. Iako joj gode njegovi poljupci, Cristina ga odgurne od sebe. Eduardo primeti da nesto nije u redu s njom pa je upita.../
Eduardo: Draga, sta nije u redu?
Cristina: Sve je u redu. Samo trenutno nisam raspolozena za dodire i neznosti.
Eduardo: A zasto?
Cristina: Ne pitaj me nista.
Eduardo: Dobro, ako ne zelis necu te ljubiti, maziti ni razgovarati s tobom /Kaze joj ljutito, uzme pivp iz frizidera, ipali TV i izvali se na kauc/
Cristina: Cemu takvo arogantno ponašanje?!
Eduardo (ljutito): Još se pitaš? Došao sam sa posla umoran kao pas, prolazim ti, grlim te, našim te, dajem ti malo nežnosti koju sam uveren da jako trebaš, kao i ja, a tu me odbijas i govoriš mi da te pustim. Kao svaki zabrinuti suprug, pitam te šta nije u redu a ti mi drsko odgovaras ne pitaj me nisam. Eto zbog toga sam danas tako arogantan i odvratan prema tebi
Cristina: A ja kao nisam umorna?! Ja nisam radila ceo dan po kuću već sam širila noge svakom muškarcu koji je naišao?!
Eduardo: W to si ti rekla, dušo moja a ne ja. Ja te nikada nisam optužio da ne varaš niti bih to učinio. Imam poverenja u tebe. Eh,vsad... Pošto si to rekla, imam razloga da počnem da sumnjam u tebe.
Cristina: Znači zbog moje glupe šale ti ćeš da počneš da sumnjaš u mene i da govoriš da te varam. To je samo dokaz da nikad nisi ni imao poverenja u mene, da si zapravo oduvek sumnjao da te varam.
Eduardo: Ne, nikada nisam sumnjao da me varaš. Samo me navela ta tvoje glupa rečenica da pomislim da me varaš.
Cristina: Upizao si me da li je gotova večera. Ja sam ti odgovorila da je odavno gotova, jer sam ja odavno budna, odavno sam sve očistila i odavno spremila večeru, jer ja ovde ipak nešto radim a ne nabijam se na kurčine.
Eduardo: Dobro, shvatio sam šta si htela da kažeš. Oprosti mi, ljubavi, molim te. I molim te, nemoj biti prosta. Ne ide to uz to tvoje prefinjeno, lepo lice. Tebi dolikuje da se ponašao kao prava dama.
Cristina (prilazi Eduardo s namerom da ga zagrli. Koristi najstariji trik. Svesna da je ono što će izgovoriti laž, oseti blagu grižu savesti u sebi, ali ipak laže): Nikada te ne bih prevarila, dušo moja. Volim te svim srcem. Nemoj to nikada zaboraviti.
Eduardo: Znam, dušo moja. I ja tebe volim i nikada te ne bih prevario. Ti si ljubav moga života i onog dana kada sam te upoznao, znao sam da ćeš zauvek biti moja i da te nikada ne bih zamenio drugom. Želim da s tobom vodim ljubav kao nikad dosad.
Cristina: I ja s tobom.
Divlje se poseksaju na kuhinjskom stolu.
Scena 10 (Darko poziva Jasmina na mobitel.)
Jasmin: Halo?!
Darko: Ej, mali, hteo bih da se opet vidim sa tobom. Sinoć mi je bilo jako lepo.
Jasmin: I meni je bilo prelepo i vrlo rado ću se videti s tobom.
Darko: Jel ti odgovara da se vidimo oko 6 u Terminalu?
Jasmin: A gde je to?
Darko: To je kafić na Vračaru, kod hrama. Nađi na Google mapi a mogu i ja poslati taksi po tebe
Jasmin: Ne dolazi u obzir.
Darko: Pa meni to nije problem.
Jasmin: Neka, doći ću ja prevozom. Čime da dođem do Terazija?
Darko: 30-icom ili 31-icom izađi kod Karađorđevog parka. Kreni za nekih 20-ak minuta. Ja ću biti tu za pola sata a ti imaš samo 2 stanice. Možeš i pešaka ako ti nije mrsko hodati
Jasmin: Pa ići ću pešaka. Dan je prelep.
Darko: Onda možeš odmah da kreneš.
Jasmin: Ok. Krećem odmah.
Darko: Možeš povesti i svog druga ako želi da nam drži sveću.
Jasmin: Pa mislim da je bolje da budemo sami.
Darko: Slažem se. Ajde, polazi onda.
Jasmin: Odmah kreće. Vidimo se.
Darko: Vidimo se.
Almedin: To te zvao dragi?
Jasmin: Da.
Almedin: Gde izlazite?
Jasmin: Idemo na ručak na Vračar, i Terminal.
Almedin: Jebote, ti ćeš postati baš fancy pederka.
Jasmin: Nisam se spetljao s Darkom zbog novca, već zato što mi se baš svideo. Mislim da sam po prvi put u životu iskreno zaljubljen.
Almedin: jao, molim te, poštedi me priče o gay ljubavi! Ja verujem samo u seks.
Jasmin: Zato što vjeruješ samo u seks, zato i jesi sam. Samo sam ti još ja ostao. I nije problem u tome što ti vjeruješ samo u seks. Problem je u tome što ti vjeruješ i u novac. Tebi se sve vrti oko seksa i novca. A to je loše. Ljude cijeniš samo kroz to da li će ti dati nešto materijalno ili ne. Ponekad te baš žalim.
Alemdin: Molim te, nemoj mi propovijedati. Ja znam šta je za mene najbolje u životu.
Jasmin: Ali ne možeš ljude cijeniti samo kroz korist. Kada te jednog dana svi prokljuve, to će biti tvoj kraj. Svi će te odbaciti i ostat ćeš sam
Almedin: Ako sam ja toliko loš, zašto ne onda i ti ne odbacio?
Jasmin: Ja te još nisam odbacio jer mi je stalo do tebe i vjerujem da u tebi ima još malo dobrote koja je negdje duboko zakopana i koja me podsjeća na tebe kada si bio dječak.
Almedin: Nažalost, taj dječaka je nestao. Sada sam izrastao u beskrupuloznog muškarca kojemu su bitni samo seks i novac.
Jasmin: Ma daj, molim te! Gledao si previše filmova i telenovela. Kao da slušam neki scenario za sapunjaru. Ja vjerujem da u tebi još uvijek ima dobrote i nevinosti dječaka iz detinjstva.
Almedin: Ti vjeruješ u ono u šta želiš da veruješ. Čak i da još uvijek u meni ima dobrote i nevinosti onog dječaka iz detinjstva, moram glumiti beskrupuloznog, jer u ovom svijet u je neophodno da budeš loš kako bi se odbranio od ljudskog zla.
Jasmin: Izgradnjom tog odbrambenog zida si postao isti kao i oni. Izgubio si svoj identitet a to je ono najgore što se može desiti čovjeku., Da izgubi svoje "JA".
Almedin: Molim te, ne pametuj mi. Bolje se idi nađi sa svojom kurvicom.
Jasmin: Molim te, nemoj da vređaš Darka.
Alemdin: Pa to je činjenica. Sve te pasivuše su obične, bezvredne droljice. Hoće date iskoristi dok si ovdje, jer si došao sa strane. Misliš da će ti se javiti kada se vratimo u Sarajevo i sve ovo bude gotovo? Eh, dragi moj! Stariji si od mene a još nisi ništa naučio. Ne znaš kako funkcionišu pederi. Odjebaće te možda i danas ako nađe nekog jebača koji izgleda bolje od tebe. Imaš sreće što su u Beogradu većinom pasivne pederčine pa će vjerovatno i danas provesti cijeli dan s tobom.
Jasmin: Da te ne volim i da mi nije toliko stalo do tebe, sada bih te ošamario. Ali zato što se ponašaš tako odvratno, jednog dana ćeš oterati i mene od sebe i ostaćeš potpuno sam. Dobro zapamti to i razmisli o tome. Nadam se da ćeš shvatiti da grešiš i da ćeš se promeniti za svoje dobro.
Almedin: Ne, ja ne želim da se menjam. I molim te, poštedi me svojih komentara. Ne želim da se svađamo.
Jasmin: Dobro. Idem da se nađem sa Darkom i da uživam u ovom lepom i sunčanom danu.
Almedin: I bolje ti je. Nemoj da mnom da gubiš vreme, jer neću slušati tvoje savete
(Jasmin izađe iz apartmana i ljutito zalupi vratima.)
(Almedin ljutito baci čašu o zid i razbije je.)
(Jasmin izlazi iz 22-jke i nalazi se s Darkom. Poljube se )
Jasmin: Ne mogu da verujem da si me poljubio.
Darko: Ovo je Beograd. Ne brini. Ljudi su ovde opušteniji nego u Sarajevu.
Jasmin: Pa ne BiH rekao da su ljudi i ovde mnogo opušteniji nego u Sarajevu. Možda se to hoće promijeniti s vremenom, ali tek smo u 2008.
Darko: Za sledeću godinu je najavljena prva gay parada u Beogradu, tako da... Opušteno. Beograd napreduje. Beograd zapravo nikad nije bio zaostao i uštogljen grad. Ovde smo uvek svi bili opušteni i prihvatali smo sve.
Jasmin: Ja mislim da ta parada neće proći bez problema.
Darko: Pa siguran sam i ja da neće, ali to je jedan korak napred. Makar ćemo početi s tim paradama i siguran sam da to neće biti jedina parada. Siguran sam da će se parade nastaviti
Jasmin: Nisam baš optimističan kao ti.
(Darko ga nevoljko pogleda. Prilazi im konobar.)
Konobar: Dobar dan. Izvolite.
Jasmin: Ja ću Coca Colu
Darko: Ja ću Johnnie I Coca Colu. Hoćeš nešto da jedeš, možda?
Jasmin: Ne, ne mogu. Jeo sam u apartmanu
Darko: Onda neću ni ja
(Obraća se konobari): To je to zasada
Konobar: U redu. (Odlazi da prenese šankeru njihovu porudžbinu)
Jasmin: Danas izgledaš baš sveže.
Darko (nasmeje se): A juče nisam izgledao sveže?
Jasmin: I juče si izgledao sveže. Fenomenalno.
Darko: I ti si isto. A tvoja kita takođe.
Jasmin: Molim te da ne pričamo o kiti. Nisam ja samo kita
Darko: Pa nisam ja to ni rekao pobogu.
Samo sam rekao da mi se sviđa tvoja obrezan kita. Nisam ja klasična Bg pasivuša koja gleda samo kitu i samo joj je kita bitna. Bitniji mi je tvoj vanjski izgled a iznad svega tvoja inteligencija.
Jasmin: Odmah sam ja shvatio da ti nisi površan o zato sam pristao odmah na seks sa tobom. Inače nisam takav. I zato sam pristao da se danas opet vidim s tobom.
I volio bih da ostanemo u kontaktu i da se opet nekada vidimo a možda čak i pokušamo održati vezu na daljinu.
Darko: Polako, molim te. Tačno je da mi se mnogo sviđaš i da se dugo nisam osećao ovako, ali moramo biti realni. Znaš da veze na daljinu teško opstaju.
Jasmin: Svestan sam ja toga i ne želim tebi da zabranim da se viđaš s drugima, jer svima nam je seks neophodan iako ja mogu da se suzdržim. Samo želim da kada dođem u Beograd uvijek mogu da se vidim s tobom.
Darko: Na to slobodno možeš računati. Uvek ću ti biti na raspolaganju kada dođeš u Beograd i ne želim da prekinemo kontakt.
A ko zna, možda jednom odlučiš da se preseliš u Beograd pa nećemo morati brinuti oko održavanja veze na daljinu.
Jasmin: Iskreno, ja bih to volio. Beograd mi se sviđa mnogo više od Sarajeva. Sarajevo možda jeste ljepše, ali Beograd je veći i opušteniji.
Darko: Veruj mi da se ovde možemo poljubiti pred svima i da niko ništa neće reči. Možda samo poneki papak. A za Sarajevo nisam baš siguran.
Jasmin: U Sarajevu bi nas linčovali svi odreda. Čak i oni za koje bi pomislio da su malo otvorenijeg uma i shvatanja.
Darko: Pa da. Vi ste uvek bili zatboreniji, jebiga
Jasmin: Ali vjerujem da će jednog dana i u Sarajevu ljudi postati širih shvatanja.
Darko: Da, ali za dvadeset, trideset godina, otprilike. I nama treba minimalno eset godina, veruj mi.
Jasmin: Ma pustimo sada to i pričajmo o malo vedrijim temama.
Darko: O kojem vedrijim temama.
Jasmin: O ljubavi, naprimjer. O nama.
Darko: Pa mislim da je sve rečeno što se tiče nas. Sve je to neizvesno. Ali to nije razlog da ne uživamo danas u nama, u našim emocijama i ovom prelepom, ne tako vruće julskom danu.
Jasmin: Pa da. U pravu si. Uživajmo dok traje.
Darko: Pravi si mali slatkiš. Tako bih vileo da su drugačije okolnosti i da uživamo u ovome što nam se dešava. Ne znam da li da to nazovem ljubavlju, ali samo znam da mi je jako lepo s tobom i voleo bih da potraje
Jasmin: I ja isto. Zato obećajmo jedan drugom da ćemo učiniti sve da nas daljina ne razdvoji.
Primjedbe
Objavi komentar