MALI, OGRANIČENI UMOVI- ZAPREKA KA NAPRETKU ČOVJEČANSTVA

*ČVRST KARAKTER JE NEOPHODAN ZA PREŽIVLJAVANJE U OKRUTNOM SVIJETU* 

 

Sretan PETAK svima osim onima koji nemaju muda da budu ono što jesu, da kažu „NE“ kada nešto žele i da kažu „DA“ ako nešto istinski žele, iako se to mnogima ne sviđa i osuđuju ih zbog toga.

Svi smo mi žrtve terora ograničenih, zaostalih, „zatucanih“ i primitivnih ljudi, a svi ti primitivni, ograničeni ljudi su žrtve religije.

Nekad davno okupila se grupa pametnjakovića i sastavili su nekoliko svetih knjiga koje su zapravo iste... jedino su promijenili imena proroka i ostalih aktera te su promijenili famozne, dubokoumne izjave tih čuvenih svetaca.

To je ono što se u narodu zove: „Isto sranje, samo drugo pakovanje“.

S obzirom da je malim umovima vrlo lako manipulisati, bilo je dovoljno da jedan mali um pronađe jednu od tih svetih knjižurina, pročita je i prihvati je „zdravo za gotovo“, bez ikakvih preispitivanja vjerodostojnosti i tačnosti informacija.

Mali umovi su najveća zapreka čovječanstva ka napretku.

A na Balkanu je takvih umova najviše.

Zato Bosna i hercegovina nikada neće ući u Europsku uniju. I ne treba! Da se ja nešto pitam, Bošnje nikad ne bi ni pustio u EU!

„A šta će nam Europska unija?!“, javlja se nana koja prodaje germu i sir na pijaci i nosi šarenu šamiju.

To isto pitanje postavlja i sredovječni Meha koji čitav život kopa kanale kako bi prehranio osmočlanu porodicu. Naravno, „jedva sastavljaju kraj s krajem“.

E pa treba nam Europska unija zbog naprednih, mladih umova.

Kad bi Bosna ušla u EU mladima bi bilo puno lakše otići u neku od naprednih zemalja Europske unije i time ostvariti svoju karijeru.

Nani Selimi i debelom Mehi ne treba Europska unija, jer bi i oni i nakon ulaska Bosne u EU nastavili prodavat germu i sir, odnosno kopati kanale.

Ali se grdno varaju!

Tamo bi makar to mogli raditi za veću lovu.

Ali oni to ne kontaju.

Oni su zadovoljni mizernim životom kakvim živi većina stanovništva ove propale države.

Njima je život savršen ako imaju šta pojesti i popiti i da gledaju pašnjake, livade i brda svoga sela!

Oni ne žele da vide svijet.

Njima je EU pojam za razvrat i nemoral.

Njima su veliki gradovi leglo narkomana, gayeva i lezbijki, seksualnih ovisnika i sektaša.

Zato i nisu napredovali niti otišli dalje od svojih „lijepih“ sela, niti su pojeli ništa bolje od maslenjaka s paprikama (tzv. paprikaš) i patišpanje (tzv. nutma).

Ali dobro, odmaknut ću se malo od ovih ruralnih, zakržljalih umova i prebacit ću se na poentu ovosedmične kolumne, na ono što želim zapravo reći ovog šarolikog petka, na ono što je bitno.

Kao što sam već naveo, mali umovi su veoma ograničeni i oni ne mogu da shvate ono što rade veliki umovi, pogotovu u pogledu umjetnosti.

Za njih je umjetnost kao „španski vjetar“. Potpuno je neshvatljiva, nerazumljiva...

Zato oni osuđuju svaki vid umjetnosti, pogotovu u eksplicitnijem obliku. Pri tom mislim na prikazivanje golotinje.

Za njih je golotinja nešto strašno za vidjeti kao da su se oni svi rodili obučeni, pobogu.

Zarobljeni su u tome nekom svom svijetu u kojem još uvijek vladaju pravila koja su vladala i u 19. vijeku.

Zapravo, kad malo bolje razmislim... Pa od nekih umova su napredniji i otvoreniji bili čak i ljudi koji su živjeli u devetnaestom vijeku.

Ali, ko šiša male umove?!

Mišljenja malih umova, uopšte nisu bitna.

Zašto bi napredno čovječanstvo bilo briga za mišljenje malih umova?

Pa oni su potpuno nebitni za čovječanstvo. Oni su samo nepotrebna nakupina, ljudi koji ne doprinose ni razvoju svijeta, niti bilo čemu drugom... Tu su samo da nas bude veći broj, potpuno su nepotrebni, kao ono što se kaže: Hajde Alija da je više vojske“.

Kvantitativno su na zavidnom nivou, ali kvalitativno su na samom dnu društvene ljestvice.

Zato je bitno da se srednji i veliki umovi suprotstave malim umovima i da ih ne pokolebaju njihove „fiks ideje“, da budu onakvi kakvi jesu i da ne odustaju bez obzira na komentare drugih ljudi.

Slušajući druge i slijedeći njihove savjete, svi ovi ljudi koji vrijede intelektualno nikada neće napredovati.

Ovaj savjet posebno vrijedi za srednje umove, jer veliki se ipak ne daju. Oni se u većini slučajeva suprotstave svima, jer ne želi odustati od svojih snova i ciljeva i žele biti ono što jesu, raditi ono što vole, uprkos svemu...

Ali srednji umovi su ti koji su na granici.

Neki poslušaju male umove pa skrenu s puta ka uspjehu, dok neki ipak odluče slijediti velike umove i jednog dana uspiju.

Postoji izreka: „Ono si što čitaš i skim se družiš“.

Zato, moji dragi srednji umovi (u koje spadam i ja), bolje je slijedite i duržite se s  velikim umovima ako želite napredovati u životu.

ČVRST KARAKTER JE NEOPHODAN ZA PREŽIVLJAVANJE U OKRUTNOM SVIJETU

Ne tako davno, u mom djetinjstvu i mojoj adolescenciji, i meni je bilo stalo do mišljenja drugih ljudi.

Imao sam strah od toga što će drugi reći o meni i mom načinu života.

Zadirkivali su me mnogi, vrijeđali... moj život je postao nepodnošljiv da sam u nekim trenucima čak razmišljao i o samoubistvu...

Kad si drugačiji, kad si okrenut ka umjetnosti (doduše, ja tada nisam bio okrenut ka umjetnosti), kad želiš nešto više od života, kad želiš da napreduješ (ja još uvijek nisam napredovao, ali trudim se i borit ću se do posljednjeg daha da uspijem), kad želiš da odeš iz male sredine koja te guši, ograničava i ubija... Ljudi te ne vole.

Ljudi bi najradije da budeš kao i oni. Zarobljen u kolotečini i rutini. Da ostaneš na dnu na kojem su i oni.

Ako se pomakneš čak i milimtear dalje od njih, počinju te mrziti.

I tako, ja sam proživio veoma teško djetinjstvo i adolescenciju.

Ali s vremenom, čovjek odraste, postane zreliji i shvati da treba samo slijediti sebe i svoje snove.

Da treba sebi ugoditi, da treba živjeti onakvim životom kakvim želi.

A ljudi će svakako pričati.

Ljudi su nezadovoljni svojim životima, ubija ih mala sredina u koj žive, ali ne mogu ili se ne usude napraviti nešto da pobjegnu iz nje.

Zbog toga se mire sa svojom sudbinom i nastavljaju živjeti monotonim životima koji relano i nisu bašš vrijedni življenja.

I moj je život monoton, ali ja se trudim da ga živim što bolje mogu i što je najvažnije, ne bavim se drugima i njihovim životima, već živim svoj život... Pa kakav god da je, meni dobar je.

I tako sam se ja nakon svoje dvadesete (sada smatram da je to bilo prekasno) odlučio suprotstaviti primitivnoj i zaostaloj okolini koja me okružuje i biti svoj čovjek.

Izgradio sam svoj karakter i suprotstavio se svakome kome se ne sviđa moj način života, svakoga sam postavio na svoje mjesto.

Ni meni se ne sviđa način života mnogih ljudi koji me okrućuju pa opet svoje mišljenje i komentare ostavljam za sebe.

Ponekad možda djelujem bahato, ali vjerujte, to je neophodno kako bi čovjek izgradio neki zid ispred sebe koji niko ne može srušiti i koji odbija loše ljude i njhove maliciozne komentare i namjere.

Kada imaš čvrst karakter, bahat si i pomalo bezobrazan (u pozitivnom smislu), ljudi se ne usude da ti priđu a kamoli da te povrijede.

Zato sam postao ovo što sam danas i ponosan sam na sebe.

Više nisam slabašni klinac (mislim i u fizičkom i psihičkom smislu) kojeg svako može gaziti kako hoće.

Shvatio sam da živim u okrutnom svijetu punom zlih ljudi u kojem bar upola moraš biti kao oni kako bi preživio.

Sada sam odrastao muškarac čvrstog, jebenog karaktera kojem se rijetki usude izreći svoje mišljenje.

A i oni koji ga izreknu, više nikad to ne ponove.

Ne brinite, ne završe mrtvi, nisam ja jebeni mafijaš niti serijski ubica, ali svakom odgovorim i kažem ono što ga sljeduje i ljudi shvate da je uzalud da meni pametuju, da ću ja i dalje slijediti svoj fazon, svoj put, koliko god da bio pogrešan.

Ali to je samo maska, vjerujte. Iza ovog vraškog karaktera krije se jedna anđeoska duša.

A to znaju samo oni koji me dobro poznaju.