ČETVRTAK

Drugi se četvrtku raduju zbog petka, jer petak označava dolazak vikenda, odmor od posla, lude provode i izlaske, druženje s najmilijima. Ja se četvrtku radujem zbog susreta s njom. Već godinu i pol viđamo se samo četvrtkom. Četvrtak je bio naš dan za ljubav. Lagala je mužu da ide na tenis. Njen muž je uspješni biznismen, pretrpan je poslom. Nema vremena da razmišlja o svojoj supruzi i njenim časovima tenisa, tako da je popušio tu priču. Ja sam četvrtkom išao na plivanje. I u srednjoj školi sam trenirao plivanje tako da je moja supruga olako povjerovala u tu priču. Četvrtkom bih uvijek dolazio umoran tako da nikad nije posumnjala u to da je varam iako sam mirisao na Natalijin parfem. Moraš biti mutav da ne osjetiš razliku između muškog i ženskog parfema. Moja supruga nije bila mutava, ona je bila naivna. Uvijek je olako vjerovala ljudima. Zato što je ona dobra, mislila je da su i svi ljudi oko nje dobri. A prvi ja koji sam joj bio najbliži, nisam bio dobar. Možda je čak i znala da je varam, ali odlučila je preći preko toga. Nije htjela da se rastajemo zbog djece. Djeca su ipak bila njena najveća slabost. A i mnogo me je voljela. Za nju sam bio sve na svijetu. I ona je bila za mene sve na svijetu dok nisam upoznao Nataliju. Tada sam se ponovo zaljubio. Do tada nikad nisam vjerovao da se čovjek može zaljubiti više puta u životu. Uvijek sam kao pravi romantičar vjerovao da se u životu samo jednom iskreno voli. Tada sam se uvjerio da to nije istina. Kada sam upoznao Nataliju zavolio sam je sa mnogo većom strašću, mnogo većom žari nego što sam volio Mariju. Možda sam i bio u pravu da se ipak samo jednom iskreno voli. Možda Marija nije bila moja prava ljubav. Možda sam sam sebe uvjerio da je ona ljubav moga života.

Natalija i ja smo se upoznali u pekari. Bila je velika gužva, pa smo započeli razgovor da ubijemo dosadu. Odmah smo kliknuli. Oboje smo primijetili u očima jedno drugog da se želimo. Čim smo izašli iz pekare, završili smo u mom Rolls Royceu. Strastveno smo vodili ljubav. To što sam osjetio s njom za vrijeme seksa, nisam osjetio ni sa jednom drugom ženom. I tako smo se nastavili viđati. Svaki četvrtak je bio naš. Četvrtkom sam uvijek naporno radio kako bih ranije obavio sav posao i našao se s njom. Nažalost, četvrtak nam nije bio dovoljan. Ali, bili smo primorani na to da se viđamo samo jednom u sedmici. Bojali smo se da ćemo biti otkriveni. Iako smo se mnogo voljeli, nismo bili dovoljno hrabri da se borimo za tu ljubav i da je proživimo. Nismo htjeli slomiti srca našim partnerima i napustiti ih. Pristali smo na to da se viđamo u tajnosti kao kriminalci, kao da činimo neki zločin. Koji smo idioti! Kad je to ljubav bila zločin? Pa i svijet je sačinjen iz ljubavi! I zašto bi ljubav bila zabranjena? Jebiga, dešava se to da čovjek zavoli jednom, pa i onda i drugi i treći put... Ne volimo sve partnere s istim žarom, ali prema svakom gajimo neka osjećanja. Čovjek ne može biti s nekim prema kome ništa ne osjeća. Bar ja ne mogu.

I ovaj četvrtak sam brzo obavio sve obaveze koje sam morao obaviti. Sastanak koji sam trebao imati u 14h odgodio sam za petak ujutro. Našli smo se u kafiću „Lovers“, našem omiljenom i uobičajenom mjestu za sastanak. Na kraju, ime kafića je odlično opisivalo naš ljubavni status. Bili smo ljubavnici. Popili smo espresso na brzaka, a onda smo otišli u jedan motel na kraju grada. U tom motelu smo svakog četvrtka vodili ljubav. To što sam je odvodio u motel smatrao sam kao uvredu za nju. Ona je zaslužila da je odevedem u hotel sa pet zvjezdica, da je tretiram kao kraljicu, da pijemo Moet & Chandon, da jedemo kamenice a zatim da strastveno vodimo ljubav dok ne iscrpimo posljednji atom naše snage i ne iscijedimo posljednju kap naših ljubavnih sokova, a ujutro da joj donesem "doručak od ljubavi". Ona nikako nije bila motelska dama. Ali eto, oboje smo pristali na to. Pristali smo na to da proživljavamo našu ljubav u tajnosti, da niko nikad ne sazna da se volimo. Naša smo osjećanja skrivali, proživljavali ih u tišini. A tišina ponekad ima svoju cijenu.

Pustio sam pjesmu „Dok svira radio“ Borisa Novkovića na svome iPhoneu8. Znao sam da je obožavala Borisa, a posebno ovu pjesmu. Prvo smo malo plesali, a onda smo završili u krevetu. Ovaj put smo vodili ljubav strastvenije nego ikad, intenzivnije, sva svoja osjećanja unijeli smo u naš ljubavni čin. Predali smo se jedno drugome u potpunosti, kao da se nikad više nećemo vidjeti, a drhtali smo kao da nam je obome prvi put, kao da smo imali tremu da li ćemo ispuniti očekivanja jedno drugog. Nakon što smo svršili, zatražila je cigaretu od mene. Znam da je pušila samo kad bi bila nervozna, kad bi imala neki problem, kad bi bila u bezizalznoj situaciji. „Ovo je posljedni put da smo se seksali. U subotu selim s mužem i djecom u Zurich. Najvjerovatnije se nikada više nećemo vidjeti. Jebiga, moj muž je u velikim dugovima. Hitno mu je potrebno mnogo novca. Dobio je posao u jednoj banci u Zurichu. Ne smije ga propustiti ni pod koju cijenu. Pitaj Boga kad će opet dobiti takvu priliku. Čisto sumnjam da će je ikad i dobiti...“ pričala je sa suzama u očima. Ostatak onoga što je govorila nisam ni čuo. Potpuno sam se isključio. Samo sam razmišljao o tome što mi je rekla da će se preseliti u Zurich i da je najvjerovatnije nikada više neću vidjeti. Iako sam uvijek tvrdio da muškarci ne plaču, jer su jači spol, ipak sam pustio suzu. iPhone koji mi je bio taj trenutak u ruci bacio sam od zid iz sve snage. Bio sam pun bijesa i tuge istovremeno. Morao sam ih se nekako osloboditi. Mada... Znao sam da za to nema lijeka. Znao sam da mi sada slijedi period duboke melankolije i depresije. Dosad sam se makar radovao četvrtku. Iako je sedmica duga, opet prođe. I godina čak brzo prođe u odnosu na vječnost. Nikada više neću vidjeti svoju dragu. Oboje smo patili zbog toga. Ali sami smo sebi krivi zbog toga. Sami smo sebi krivi što smo kukavice koje se nisu usudile boriti za svoju ljubav. Zbog našeg kukavičluka i našeg straha ubili smo našu ljubav koja je bila skoro epska. Nadam se da će nam Bog jednom oprostiti zbog toga...