My world... My rules

BRAČNA MONOTONIJA Dosadna nedjelja.  U posljednje dvije godine sam je jako mrzila.  Kris je bio tu, što me je trebalo veseliti, ali on je postao tako hladan i nezainteresovan za mene u posljednje vrijeme pa mi je bilo draže kad ga nije bilo kod kuće. Radnim danima bih gledala svoje omiljenje serije, subotom bih slušala muziku i po nekoliko sati, a nedjelja je bila potpuno mrtva. Po čitav dan bi gledao sve žive sportove na televizije, od MMA do rugbyja. Nikada nisam mogla razumjeti da neko voli sve sportove. Često se i kladi. Znao bi izgubiti i čitavu platu na kladionici, pa bih mu ja kao razumna i savjesna žena uvijek zovcala. Njemu je to naravno smetalo, ali ja sam uvijek osjećala potrebu da ga izgrdim nadajući se da će ga to navesti da se promjeni, ali nažalost svaki pokušaj je bio bezuspješan. Čak se još više kladio nakon mojih grdnji.  Smetalo mu je ako bih pustila muziku i poluglasno, jer je nikad nije volio. Iskreno, ne znam ni zašto sam se udala za nje...

Nije za mene ovaj svijet: -svijet u kojem se cijeni bogatstvo više nego duša i karakter, -svijet u kojem se djeca ne mogu bezbrižno igrati u parku, jer iza ugla vreba neki poremećeni pedofil, -svijet u kojem je najbitnije koliko imaš jebenih likeova na slikama, -svijet u kojem si cool ako piješ, drogiraš se, pušiš, mijenjaš partnere svake sedmice i pričaš gluposti a ako vježbaš, čitaš knjige i vjeran si, smatraju te outsiderom, -svijet u kojem se žene odriču majčinstva samo kako bi zadržale vitku liniju i imale slobodu, -svijet u kojem većina žena misli da će privući što više muškaraca ako se što više skinu, -svijet u kojem muškarci iskorištavaju i ne poštuju žene, -svijet u kojem djeca igraju video igrice i vise na društvenim mrežama umjesto da se igraju sa svojim vršnjacima u prirodi, -svijet u kojem bogati "ljudi" bez srca prave ratove, stvaraju bijedu i ubijaju nedužne ljude. Nije za mene ovaj šugavi svijet!!!

 Epizoda 1: (Zemun, 22. Travnja 2013.) (Mladi Mitar gleda TV dok njegova mama priprema cicvaru za veceru.) Mitar: Mama, sta pravis za veceru? Mama (odgovara prilicno tiho): Cicvara, sine. Mitar: pa ne opet cicvara. Znas li ti kad sta drugo napravit osim jebene cicvare? Mama: Znala bih ja sto sta napravit kad bih imala para. Znas i sam kakva je situacija u kuci. Otac sam radi, a i to sto zaradi potrosi u kafani casteci svoje jarane. Znas i sam da mi daje sitnis za namirnice. Jutros mi je dao samo 120 dinara. Sta ja da radim sa 120 dinara? Mogu samo kupit dva 'leba i pastetu. Nisam ja kriva sto su vasem ocu vazniji njegovi pajdasi nego poridca (pocinje plakati). Mitar (prilazi mama da je utjesi): Mama, nemoj plakati, molim te. Sve ce biti dobro. Dobra je i cicvara. Trebamo biti zahvalni i na tome. Deca u Africi nemaju ni to. Kad bi oni imali svaki dan da jedu cicvaru, bili bi presretbi. Bili bi zadovoljniji nego ovi bogatasic kad jedu kavijar ili creme brouilee. ...